• Search form

16.09.2015 | 10:42

49. BITEF, u slavu Ćirilova

49. BITEF, u slavu Ćirilova

Beogradski internacionalni teatarski festival (BITEF), prvi u 49-godišnjoj istoriji bez Jovana Ćirilova, nudi od 17. do 24. septembra uzbudljiv program od deset predstava iz Srbije, regiona, Nemačke, Francuske i Rusije, koje je selektorka Anja Suša opisala kao neposlušne, inspirativne, jeretične, inovativne i hrabre, a velikim delom pripadaju savremenom političkom pozorištu.

BITEF je u 49. izdanju posvećen uspomeni na Ćirilova (1931-2014), svog suosnivača i doživotnog selektora, a kako je navela Anja Suša, to je neizbežno i uspomena na sam Bitef - onakav “kakav je oduvek bio i kakav, uprkos dnevno-političkom šićarenju, mora da o(p)stane”. “Opstanak Bitefa je šansa za pobedu kosmopolitskog duha nad palanačkim, pobedu slobode izbora nad prinudom svake vrste, pobedu građanskog otpora nad malograđanskom apatijom, pobedu kolektivne kreacije nad kolektivnom destrukcijom”, navela je Anja Suša, koja je za otvaranje 49. BITEF-a u Narodnom pozorištu odabrala svetski teatarski hit “Murmel, Murmel” ansambla Folksbine am Roza – Luksemburg plac iz Berlina, u režiji Herberta Friča.

Predstava “Murmel Murmel”, rasprodata za jedan dan, nastala je prema knjizi-dramskom tekstu koji je 1973. godine objavio Diter Rot, a Frič ju je koristio kao dramski predložak na pozorišnoj audiciji ranih 80-ih godina 20. veka. Na toj audiciji je i dobio ulogu, pa se obavezao da će je jednom postaviti na scenu. Prilika se ukazala 2012. godine kada je predstava po Rotovom tekstu premijerno izvedena u Foksbine sa velikim uspehom.

Frič je konstruisao celovečernju predstavu od komadića poezije, tj. teksta koji se, zapravo, sastoji od jedne jedine reči - “murmel”, koja se šapuće, vrišti, peva, proteže u beskonačnim ponavljanjima i rastače na komade.

Stilski, Frič neguje namerni eklekticizam: on spaja vodvilj i comediu dell arte podjednako beskrupulozno kao u stripu. Kino je prisutno u gestovima nalik nasleđu Bastera Kitona, ekpresionističkog nemog filma i, tu i tamo, Alfreda Hičkoka. Bez obzira na to, kako je navedeno u programu BITEF-a, Fričove predstave koje nikada ne završavaju iznenada, već neosetno bivaju dovedene do formalnog kraja koji obeležava spuštanje zavese, gledaocu deluju bizarnije i luđe nego one druge.

Na BITEF-u 18. septembra u Madlenianumu gostuje predstava “Ilijada” Slovenskog narodnog gledališča Ljubljana, Mestnog gledališča ljubljanskog i Cankarjevog doma, u režiji Jerneja Lorencija, koja problematizuje čuveni ep kao pratemelj i izvor Evrope, njen početak i prvo seme, njen niski start i visoki cilj. Ilijada je u tom kontekstu i praroman, praopera, praspektakl, prvi MTV… temeljno školsko štivo i nedostižni književni vrh, muka školskog kurikuluma i konstantna tačka radikalne fascinacije.

Predstava postavlja pitanje zašto je to obimno i toliko hvaljeno megadelo tako duboko utkano u civilizaciju Evrope i kako je moguće da je postalo kanon, dogma, gotovo zakon i uzor svega potonjeg, kada je sadržaj “Ilijade” samo jedna međuljudska klanica, a temeljni motivi protagonista puka zavist, pohlepa, požuda, osveta, poniženje, nečovečnost, ubijanje?

Prva domaća predstava na 49. BITEF-u je “Smrt Ivana Iljiča” Srpskog narodnog pozorišta, u režiji Tomija Janežiča iz Slovenije, koja će biti igrana 19. septembra u JDP-u. Uprkos naslovu koji navodi na temu smrti, priča otvara pitanje života – kako živeti u skladu sa sobom i šta daje smisao našim životima. Predstava pokušava da dotakne to veliko pitanje na najjednostavniji mogući način, bez nepotrebnih pozorišnih dodataka, sa čistim prisustvom aktera na pozornici.

Programska celina novih pozorišnih tendencija, koje su na 49. BITEF-u posvećene političkom teatru, počinje 20. i 21. septembra u Bitef teatru premijerom regionalne koprodukcije “Kompleks Ristić”, najnovijeg u nizu političko-teatarskih projekata Olivera Frljića iz Hrvatske, koji je na 48. BITEF-u osvojio Gran pri “Mira Trailović” za predstavu “Aleksandra Zec” HKD teatra iz Rijeke, a trijumfovao je i 2013. predstavom “Zoran Đinđić” Ateljea 212.

Frljić se dosledno i sistematično bavi novijom istorijom jugoslovenskog i postjugoslovenskog prostora i njenim anomalijama i prećutkivanim sadržajima, a ovoga puta tematizuje mitsku figuru kolege Ljubiše Ristića, koji je svojim radom ujedinjavao prostor nekadašnje države, a čiji je politički angažman iz 90-ih godina XX veka, kada je bio visoki funkcioner Jugoslovenske levice, zauvek obeležio njegov politički i profesionalni status.

Frljić otvara diskusiju o Ristiću, njegovim umetničkim strategijama, njihovom pozorišnom i društvenom značenju i direktnoj političnosti.

Koprodukcija Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane, Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke, na čijem je čelu Frljić, te BITEF-a i Mladog otvorenog teatra (MOT) iz Skoplja, predstava “Kompleks Ristić” svojevrsno je pozorišno-arheološko istraživanje na temu Ristićevog opusa. Istraživanje je bazirano pre svega na predstavama koje je režirao u periodu od 1981. do 1985. godine u Mladinskom gledališču (Eshilovi Persijanci, Misa u A molu Danila Kiša, Romeo i Julija komentari na osnovu Šekspirovog Romea i Julije, Realnost Lojza Kovačića, Levijatan Vitomila Zupana), kao i na rediteljevom radu u Zagrebu, Splitu (različitim pozorištima u Jugoslaviji) i na kraju, na njegovom velikom pozorišnom projektu KPGT – svojevrsnoj federativnoj jugoslovenskoj pozorišnoj tvorevini - teatru permanentne revolucije.

Za potrebe projekta “Kompleks Ristić” okupljen je međunarodni, regionalni tim umetnika, istraživača - dramaturga i producenata, koji je najpre radio na prikupljanju i pripremi materijala, njegovoj interpretaciji i rekontekstualizaciji, te zajedno pripremio mrežu značenja, diskurzivno-ideološku platformu iz koje je nastala pozorišna predstava. Takva organizaciona struktura i osnovna teza projekta otvorila je mogućnosti za novu studiju konteksta, produkciju znanja o pozorišnom nasleđu i njegovom uticaju, te direktnim posledicama na današnju teatarsku scenu postjugoslovenskih država.

Osim Frljićevog projekta, podselekcija 49. BITEF-a posvećena savremenom političkom teatru obuhvata još četiri predstave, objedinjene pitanjem “Šta nas hrani?

Postavljajući to pitanje, BITEF indirektno postavlja i pitanje: “Čega smo gladni?” U vremenima u kojima, kako kaže Bertolt Breht prvo dolazi ždranje, pa tek onda moral, u kojima bankari postaju proroci, a pobuna, samo roba, ta pitanja je važno postavljati, pogotovo u pozorištu, navela je selektorka BITEF-a Anja Suša.

Selekcija pet predstava političkog teatra u programu 49. BITEF-a postavlja stoga i pitanja kao što su: Da li postoji specifičan jezik savremenog političkog teatra koji je tekovina duha vremena? Da li je uopšte moguće govoriti o jedinstvenom pojmu savremenog evropskog političkog teatra, a da ne upadnemo u zamku u koju upadamo kada govorimo, na primer, o zajedničkom evropskom tržištu? Da li je istinska pobuna moguća u državnim teatarskim institucijama ili ona zahteva vaninsitucionalnu poziciju? Iz perspektive finansiranja kulture, šta je, uopšte, vaninstitucionalna pozicija? Iz perspektive neoliberalnog kapitalizma, šta je uopšte pobuna? I šta je, danas, njena svrha?

Predstave u toj celini odlikuju različiti produkcioni modeli, jer su neke od njih nastale u velikim, subvencionisanim teatrima kakav je, na primer, slavni berlinski Maksim Gorki teatar, ili su rezultat koprodukcije velikih regionalnih institucija i festivala (Kompleks Ristić), dok se druge mogu opisati kao mali, nezavisni projekti – “Zbogom” mladog francuskog umetnika Žonatana Kapdevijela (Jonathan Capdevielle), “Ibzenov ‘Neprijatelj naroda’ kao Brehtov poučni komad” i “Diskretni šarm marksizma”.

Predstava “Ibzenov ‘Neprijatelj naroda kao Brehtov poučni komad”, u režiji Zlatka Pakovića i produkciji Centra za kulturnu dekontaminaciju, u kojem će biti i igrana 21. septembra, primer je ekstremnog političkog teatra. Koristeći nasleđe dva najveća predstavnika modernog političkog teatra, Ibzena i Brehta, Paković tematizuje aktuelni društveni trenutak u Srbiji.

Predstava “Zbogom”, koju će Biro Kasiopeja iz Pariza izvesti 22. septembra u SNP-u u Novom Sadu, nije primer eksplicitnog političkog teatra, već se bavi onom vrstom angažmana koji bi mogao da se definiše kao rodna politika ili politika tela.

Autor i reditelj Žonatan Kapdevijel proveo je tinejdžerske godine učeći da imitira pop ikone i pevajući najveće hitove 80-ih, naročito one koje je izvodila Madona. “Zbogom” je njegov autoportret, kolekcija pesama koje lutaju između realnog života i fantazije. Dok se njegova predstava kreće između muzike i konverzacije, on objedinjuje uspomene na sopstveno detinjstvo i prošlost koja nastavlja da obeležava njegov promenljivi identitet. Na putovanju na kojem pokušava da uhvati, koliko god je to moguće, persone drugih, Kapdevijel nastoji da otkrije najistinitiju verziju sebe. Izvođen a capella, uz podršku muškog hora, “Zbogom” je moćna studija o ranjivosti adolescencije.

Predstava “Common Ground” izraelske rediteljke Jael Ronen (Yael Ronin), u produkciji Gorki teatra, bavi se posledicama jugoslovenskih ratova 90-ih i generacijom berlinskih emigranata koji su potomci zločinaca i njihovih žrtava, kao i modelima njihove međusobne posleratne komunikacije na tuđoj teritoriji, u pokušaju prevazilaženja istorijskih podela i mržnje.

Jael Ronen je u novom projektu okupila izvođače koji su došli u Berlin iz Beograda, Sarajeva, Novog Sada i Prijedora, a šta ih povezuje publika 49. BITEF-a videće 23. septembra u Ateljeu 212.

Podselekciju posvećenu političkom teatru zaokružuje predstava “Diskretni šarm marksizmaBojana Đorđeva, u produkciji Daas Arts iz Amsterdama i Teorije koja hoda (TkH) iz Beograda, nadahnuta kultnim filmom Luisa BunjuelaDiskretni šarm buržoazije”.

Naziv programske celine “Šta nas hrani?” upravo je inspirisan predstavom Đorđeva, budući da je jedna od njenih tema, kao i Bunjuelovog filma - neutoljena glad čovečanstva. Istražujući pojam “hrane za dušu”, “Diskretni šarm marksizma” je scensko uprizorenje marksističkih tekstova o klasnoj borbi i revoluciji u formi obroka sa šest jela. U toj predstavi, koja će biti izvedena 22. i 23. septembra u JDP-u, gledaoci učestvuju u obroku od šest jela sačinjenih od papirnatih citata različitih marksističkih filozofa (Terry Eagleton, Franco Berardi Bifo, Vladimir Ilyich Lenin, Rosa Luxemburg, Karl Marx, Ellen Meiskins Wood, Gáspár Miklós Tamás, Jacques Rancière, David Harvey, Terry Eagleton, Chico Buarque de Hollanda, Friedrich Engels, Nâzım Hikmet Ran, Slavoj Žižek…), a prava hrana ih čeka na policama na kojima bi trebalo da stoje knjige.

Ideja tog dela selekcije 49. BITEF-a, koji je usmeren na uočavanje i promišljanje savremenih izvođačkih praksi dok su još u procesu konstituisanja ili teorijskog kanonizovanja, jeste da se skrene pažnja na nekoliko različitih modela tzv. političkog ili angažovanog teatra koji se u ovom trenutku mogu videti na evropskim scenama. Kako je navela selektorka, svih pet predstava, svaka na svoj način, ulaze u živ i nepredvidljiv dijalog sa zajednicom u kojoj se događaju i kojom su, manje ili više direktno, inspirisane.

Među predstavama u glavnom programu 49. BITEF-a koje su van te podselekcije je novi projekat reditelja i koreografa Matije FerlinaMi smo kraljevi, a ne ljudi”, u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, koji će biti izveden 21. septembra u Ateljeu 212.

Ferlin je novi projekat ponovo posvetio istraživanju jezika i načina na koji ga je, bez ilustrovanja i psihologizovanja, moguće postaviti na scenu. Koristeći se pokretom kao jeziku ravnopravnim sredstvom izvedbe, Ferlin nastavlja da istražuje šta se događa s pozorištem kada nekoj od njegovih temeljnih postavki istrgnemo sigurno tlo pod nogama. Stvarajući tekst iz materijala koji su, kroz niz radionica, proizvela deca predškolskog uzrasta, kreirao je specifičan teatarski svet, oblikovan dečjom logikom, u kojem jezik nema smisao, ni vrednost koje mu odrasli pridaju. Zatim je stvorio pokret koji takav jezik može da ispuni novim značenjima.

U završnici 49. BITEF-a, 24. septembra u Pozorištu na Terazijama, biće izvedena predstava “Mrtve duše” Gogolj centra iz Moskve, koju je prema tekstu
Gogolja režirao Kiril Serebrenikov.

Sakupljanje poreza za mrtve ljude je briljantan biznis model službenika Čičikova, čiji dramski karakter pronalazi svoje identične predstavnike u finansijskim čarobnjacima i žonglerima našeg doba. Čudnovatost te produkcije leži u savremenim glasovima tih prevaranata i državnih sluga, iako Serebrenikov uveliko nadmašuje ideju pukog transponovanja komada u sadašnjost. Nalikujući nekakvoj slagalici u slikama, sled scena koje izvodi izvanredna muška podela - sprovodi publiku kroz lavirint zabluda, kroz beskonačno zabavnu transformaciju svih izvođača, lanac apsurdnih događaja u kojima se pojavljuju starica, patetične pijandure, konji čopor pasa… U tom svetu maski, Čičikov je samo drugoligaški prevarant koji postaje žrtva drugih koji su još prepredeniji od njega.

Za produkciju “Mrtvih duša” kompozitor Aleksandar Manotskov napisao je pesme inspirisane Gogoljevim čuvenim “lirskim digresijama”, filozofskim tekstovima koji su ključ za razumevanje duša savršeno prosečnih službenika, zemljoposednika i ostalih stanovnika provincije - to su satirične minijature koje opisuju banalnost zla.

49. BITEF će svečano otvoriti gradonačelnik Beograda Siniša Mali i selektorka Anja Suša, a publika će, osim Glavnog programa, imati priliku da isprati i intenzivan program 16. Bitef Polifonije, kao i tradicionalni “Bitef na filmu” u Muzeju Jugoslovenske kinoteke.

Program 49. BITEF-a već je počeo 12. septembra novim pratećim programom “Bitef zona”, koji je takođe velikim delom posvećen uspomeni na Ćirilova, ali i na suosnivačicu BITEF-a Miru Trailović (1924-1989) čijim je imenom nazvan trg ispred Bitef teatra. Cilj “Bitef zone” je upravo oživljavanje Skvera Mire Trailović u želji da se istakne neophodnost, značaj i doprinos građana za oblikovanje budućnosti grada i njegove urbane kulture.

Kao i prethodnih godina, BITEF ima i virtuelni život posredstvom festivalskog bloga, koji će sadržati reakcije publike na predstave, razgovore sa gostima i druge dragocene informacije.

Prošle godine, na 48. BITEF-u, osim Frljićeve predstave “Aleksandra Zec”,  nagrađen je i projekat "A gde je revolucija, stoko?” zagrebačkog Montažstroja, u režiji Boruta Šeparovića. Nagrada “Politike” za najbolju režiju dodeljena je domaćem reditelju Andrašu Urbanu za predstavu “Neoplanta” Novosadskog pozorišta (Ujvideki sinhaz), koja je bila najbolja i prema mišljenju publike.

Festivalski sajt je bitef.rs, a program se nalazi i u Kalendaru portala SEEcult.org za kulturu jugoistocne Evrope.

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav