• Search form

22.01.2017 | 15:28

7 veličanstvenih, 13. put

7 veličanstvenih, 13. put

Festival “Sedam veličanstvenih” predstaviće u 13. izdanju početkom februara još jednu izuzetnu autorsku selekciju evropskih dugometražnih dokumentarnih filmova, počev od priče o legendarnom pijanisti Dejvidu Helfgotu, preko pogleda na planetu u budućnosti, ponašanje i vrednosti savremenog čoveka, ljubav prema prirodi, misterije autizma i izgaranje zaposlenih u doba kapitalizma, do jednog od najvećih dokumentarističkih iznenađenja 2016. godine – irskog filma “In loco parentis” o školi, učiteljima i đacima.

Među gostima 13. festivala “7 veličanstvenih", koji će biti održan od 1. do 7. februara u Sava centru, najavljena su četvorica reditelja koja su među najznačajnijim evropskim dokumentaristima, uz sve značajnije autore u usponu.

Festival otvara nemački film “Hello I Am David – Putovanje sa Dejvidom Helfgotom”, koji potpisuje Kozima Lange - prvi dokumentarac o tom vanserijskom pijanisti, svojevrsnom čudu čija je karijera delovala nedvosmisleno završena posle drastičnog nervnog sloma. A onda, kroz isceljujuću snagu muzike i veliku ljubav prema supruzi Džilijen, Helfgot je pronašao put da se vrati u normalan život i na koncertni podijum.

Majstorski napravljen film, vrhunske kamere, zvuka i montaže, omogućava publici da se uveri u neodoljivo zaraznu strast i impulsivnost Helfgota koji, kao pijanista, svira samo ono što oseća, a kao osoba govori bez ograda ono što misli i dodiruje ljude u bukvalnom smislu reči.

Hello I am David!” je priča o ljubavi prema životu, prema muzici i duboko prožimajućoj ljubavi dvoje ljudi koji su očaravajući podjednako koliko su različiti.

Najavljen je kao posebna poslatica za sve koji su zavoleli Oskarom nagrađeni “Sjaj” s Džefrijem Rašom u glavnoj ulozi, koji je približio širokoj publici priču o neverovatnom životnom putu pijaniste Helfgota, donevši mu svetsku slavu kao jedinstvenoj umetničkoj ličnosti.

Za 2. februar najavljen je nemački film “AusterlicSergeja Loznice, provokativna antropološka studija koja britko i briljantno zaseca u apsurde i kontroverze ponašanja i vrednosti savremenog čoveka.

Premijerno prikazan na festivalu u Veneciji, “Austerlic” je još jedan od osobenih dokumentarnih filmova Loznice, jednog od najznačajnihih evropskih autora. Napravljen u formi klasičnog crno-belog filma, bez mnogo reči, bez ijednog komentara ili objašnjenja, prepoznatljivog stila kojim su napravljeni njegovi prethodni najpoznatiji dokumentarci, “Austerlic” je složena i iznenađujuća antropološka studija kolektivnog ponašanja i svesti, a bavi se bivšim koncentracionim logorima u Evropi koji su danas memorijalni kompleksi otvoreni za posetioce i primaju hiljade turista svake godine.

Sa precizno postavljenje distance, koju sam određuje i nikad je ne prelazi, Loznica otkiva fenomen koji nas intrigira i provocira, pođednako koliko i zbunjuje. Vrhunskim postupcima izuzetne fotografije, kamere, montaže i režije, stvara uzbudljivi esej ispunjen tenzijom koja gledaoca pretvara u zainteresovanog nemog svedoka i zapitanog učesnika.

Ime filma je preuzet od istoimenog romana jednog od najznačajnih savremenih pisaca s kraja XX i s početka XXI veka, V.G. Zebalda, koji je posvećen sećanju na Holokaust.

Loznica je napisao: “Šta radim ovde? Šta svi ovi ljudi rade ovde krećući se u grupama od jednog objekta do drugog? Razlog koji dovodi hiljade ljudi da provedu svoje letnje vikende u bivšim koncentracionim logorima je jedna od misterija ovih memorijalnih kompleksa”.

Publika festivala “7 veličanstvenih” videće 3. februara veliki dokumentaristički poduhvat “Izgaranje” (Burning Out) belgijskog autora Žeroma le Mera, koji s kamerom ulazi na mesta koja su potpuno nedostupna i zabranjena i u njima beleži tradicionalne, ali i potpuno moderne, neočekivane i zapanjujuće bitke. Vrhunskim postupcima diskretnog prisustva i pažljivog posmatranja, kako su istakli organizatori, autor razvija zadivljujuću studiju o savremenom svetu u kojem nestaju utočišta za slabe i bolesne, nestaju empatija, briga i moć isceljenja.

Izgaranje” je doslovno drama o životu i smrti. Le Mer je dve godine pratio članove hiruške jedinice jedne od najvećih bolnica u Parizu. Neprekidno izloženi drastičnom stresu, s manjkom osoblja i sa striktnim restrikcijama budžeta, zaposleni se bore između sebe za resurse, dok uprava postavlja sve strože kriterijume efikasnosti i profitabilsnosti. Širom Evrope izgaranje (burn out) je dostiglo razmere epidemije među zaposlenima u javnom i privatnom sektoru.

“Naš moderni svet pretvorio je bolnice u fabrike zdravlja, a pacijente u objekte”, naveo je Le Mer, dodajući da su efikasnost, produktivnost i  učinak postali mantra za menadžere. “Decenijama smo znali šta se dešava ako životinje izložimo stresu: one će kad tad pojesti jedna drugu. Ali šta se dešava kad izložimo ljude velikom stresu”, naveo je Le Mer.

Za 4. februar najavljen je austrijski film “Homo SapiensNikolausa Gajrhaltera, jednog od autora koji su najavili veliki uspon modernog dokumentarca, jedan od vrhunskih majstora slike i transponovanja prizora sirove stvarnosti u osobene vizuelne impresije. Njegov “Homo Sapiens”, premijerno prikazan na Berlinalu početkom 2016. godine, zamišljeno je da predstavi pogled na planetu sada, ali u nekoj neodeđeno dalekoj budućnosti.

Homo sapiens” je uznemirujuća i zadivljujuća, fascinantna freska planete, autentična futuristička vizija jednog od velikih majstora i začetnika modernog dokumentarizma, koji još svojim ranim ostvarenjem “Pripjat” uveo dokumentarce u sferu post-apokaliptičnih vizija i fantastike, a raskošno razvijenim filmom “Drugde” kreirao jedan od najupečatljivijih prikaza sveta kao celine.

Homo Sapiens” objedinjuje te bitne teme i postupcima zrelog majstora uvodi gledaoce u pročišćeni vizuelni esej vrhunskog stila, film o krhkosti ljudske egzistencije i kraju industrijskog doba i o tome šta znači biti ljudsko biće. Šta će biti tragovi vrste koju zovemo homo sapiens i kojoj pripadamo? Prazni prostori, ruševine, gradovi sve više obrasli vegetacijom, asfalt koji se raspada: prostori koje trenutno naseljavamo, kad ljudi u njima ne bude. Sada napušteni i u propadanju, postepeno preuzimani od prirode od koje su bili oteti ne tako davno…

Homo Sapiens” je oda čovečanstvu viđena kroz mogući scenario budućnosti, a prema navodima Gejrahltera, to nije prvi film u kojem naraciju konstruiše samo kroz slike. “Ovo je samo prvi u kome nema ljudi. ‘Homo sapiens’ je možda najviše fotografski od svih mojih filmova… Za mene je to vizija mnogo bliža fikciji”, naveo je Gejrahtler.

Za 5. februar najavljen je češki “Normalni autistični film Miroslava Janeka, jednog od najznačajnijih evropskih autora kada su u pitanju deca, posebno deca koja su neuklopljena i različita od većine.

Janek je stekao svetsku slavu kolažnim filmovima, snimljenim izuzetno slobodnom kamerom, mešavinom stilova i uz maksimalno podsticanje učesnika da interaktivno utiču na tok, izgled i stil filma. Autor diskretno i postepeno upliće svakog protagonistu u razmišljanje pred kamerom o kadru, sceni, temi i filmu koji nastaje i iz tih uputstava, predstava, pobuna i slaganja kreira stilski različite tokove, čini se, tačno po meri svakog junaka.

Priče su o njima, i njihove i Janekove, a sve zajedno, sjanim montažnim preplitanjem, to postaje razbarušeni eksplozivni film u rasponima od šapata do urlanja, od nežnih intimnih situacija do bučnih, ritmičnih spotovskih epizoda i zabavnih kratkih filmova u filmu.

Neposredan i osećajan, Luka ima izraziti smisao za humor; on voli filmove i piše scenarija. Pijanistički virtuoz, Denis, sposoban je da svira zahtevne klasične kompozicije; on je i neverovatno inteligentan i načitan. Majda voli da repuje i ne stidi se zbog toga; njeni hrabri stihovi razotkrivaju njeno okruženje razoružavajućom tačnošću. Marjamka može da priča duge priče na engleskom, a njen neumorni brat Ahmed je neubičajeno prijatan. Petoro izuzutne dece koje je društvo trajno i nimalo laskavo označilo kao “autistične”.

Janek tom jedinstvenom autorskom vizijom izaziva gledaoce da jednom zauvek prestanu da posmatraju autizam kao medicinsku dijagnozu i da pokušaju da ga razumeju kao fascinantan način mišljenja koga je nekad izuzetno teško dešifrovati. Jer ko je taj koji određuje šta je normalno – živeti u stalnoj jurnjavi ne obazirući se na apsurnost modernog života ili tužno tražiti red, mir i spokoj u svetu?

Janek je autor koji ističe značaj dugih procesa u kojima nastaju njegovi dokumentarci dijaloga i interaktivnog kreiranja: “Navikli su se na mene i nesvesno su mi nudili mnogo zanimljivih situacija… Fokusirao sam se na magiju i misteriozan način razmišljanja autističnih”, naveo je Janek.

Pretposlednjeg festivalskog dana, 6. februara, biće prikazan film “Žena i glečerAudriusa Stonisa, autora koji je postao miljenik publike “7 veličanstvenih”, na kojem je gostovao već dva puta. Dobitnik nagrade Evropske filmske akademije, donosi u filmu “Žena i glečer” prefinjenu poetsku studiju o neizrečenoj ljubavi jedne zadivljujuće žene i džinovskog lednika.

Filmom “Žena i glečer”, koji je nastao u koprodukciji Litvanije i Estonije, vodi publiku na neobično hodočašće u nepristupačne visove planine Tjen Šan na granici između Kazahstana i Kine. U predelima te Nebeske planine, nalik nekoj nepoznatoj i negostoljubivoj planeti, Stonis posvećuje svu svoju pažnju i kreativnost zadivljujućoj osobi koja je 30 godina provela posmatrajući i prateći stanje džinovskog glečera, tako važnog za nauku, ali i za čitavu planetu. Kroz neobičan intimni portret zarobljenice planine u stalnom kretanju, Stonis peoetizuje odnose glavne junakinje i okoline, prirode, neba, bića sa kojima deli samoću, surovost klime i lepotu koja ih okružuje.

Sadašnjosti u kojoj priča bez reči svoju minuciozno satkanu priču Stonis pridodaje još jedan važan sloj, sloj dugih vremenskih tokova.

Autora je privukla činjenica da je žena glaciolog njegova zemljakinja: “Veoma je neobično da žena iz Litvanije istražuje led na udaljenom Tjen Šanu, na kraju sveta, bez ikakve veze sa ostatkom sveta. Naučnica Aušra, živeći visoko u planini, u drvenoj kući kraj ogromnog glečera, svakog jutra i večeri, leti i zimi, radila je tokom mnogo godina merenja i slala ih u kontrolni centar u Alma Ati. Dala je čitav svoj život posmatranju glečera u Kazahstanu”, naveo je Stonis.

Za završnicu 13. festivala “7 veličanstvenih”, 7. februara, najavljen je veliki hit “In loco parentis” koji će mnoge podsetiti na kultno ostvarenje “Društvo mrtvih pesnika”. To je prvi irski dokumentarac koji je izborio mesto u glavnoj selekciji najvećeg svetskog festivala dokumentarnog filma u Amsterdamu i koji upravo nastavlja sjajni pohod na Sandensu.

Autorski par, Niasa Ni Kinon i Dejvid Rejn, pratio je godinu dana u životima dvoje inspirativih učitelja u jedinoj osnovnoj školi sa internatom u Irskoj. Hedforft, škola ne mnogo različita po izgledu od kultnog Hogvortsa iz Harija Potera, sa svojim zgradama iz XVIII veka, sa tajnim vratima i magičnim šumarcima, već 46 godina je dom Džonu i Amandi Lejden i pozadina njihovih izuzetnih karijera. Za Džona je rok muzika još jedan od predmeta uz matematiku, engleski, veronauku i latinski. On neguje posebnu vrstu mladalačke revolucije podučavajući odgovornost i nezavisnost u pođednakom odnosu, umotane u hevi metal ili pop, podstičući decu da u školskom podrumu-rok klubu sviraju šta god žele. Za Amandu ključ za vezu sa decom je knjiga i ona koristi sve načine da ulovi mlade umove. Deca sede kao paralisana kada ih ona povede na čarobna putovanja sa fantastičnim junacima iz najrazličitijih priča.

“Želeli smo da snimamo godinu dana život u školi, samo da pratimo i posmatramo, bez intervjua, bez božjeg glasa koji vodi publiku… Znali smo da za nas to znači potpuno utapanje da bismo dobili pristup intimnosti koju smo želeli da uhvatimo”, naveli su Niasa Ni Kinon i Dejvid Rejn, životni i autorski par koji je punih godinu dana proveo u školi pripremajući projekat  “In loco parentis”.

Festival “7 veličanstvenih” i ove godine poziva mlade filmske autore, studente filma i srodnih umetničkih disciplina, ali i filmske profesionalce i profesionalne amatere, da se prijave do 27. januara na radionicu dokumentarnog filma koju će držati gostujući autori.

Karte za festivalske projekcije mogu se kupiti na prodajnim mestima i sajtu Eventima, kao na blagajni Sava centra, a cena je 400 dinara.

Festivalski sajt je magnificent7festival.org, a program se nalazi i u Kalendaru portala SEEcult.org, kao i u prilogu (pdf)

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav