• Search form

04.12.2017 | 17:53

Demiurg

Demiurg

Slikar mlađe generacije Nemanja Mate Đorđević, koji živi i radi poslednjih godina na relaciji Beograd – Pariz, predstavlja se u Galeriji savremene umetnosti u Smederevu izložbom “Demiurg” sa radovima koje opisuje kao “materijalizaciju motivisanog pesimizma”.

“Apsolutno, razočaravajući se svakodnevno, utkao sam sopstvenu nesavršenost i hendikep. Meni se čini da ljudi - eto kad bi mogli - ovim mojim slikama bi čistili nužnike. Da ne budem hvalisav, izgubio sam iluziju o ‘svetu koji je pod dobrom namerom’, čak obratno - sve je postalo svojevrsna perverzija”, naveo je Đorđević povodom izložbe “Demiurg”, koja će biti otvorena 6. decembra, a prvo je njegovo predstavljanje u Srbiji posle dve godine i ujedno prvo pred smederevskom publikom.

Na izložbi “Demiurg”, koja predstavlja svojevrsni uvod u njegova predviđena izlaganja tokom 2018. godine, Đorđević izlaže ulja na platnu velikih dimenzija, kao i “crtačke zabeleške”, nastale u protekle tri godine u Francuskoj.

Demiurg, 220x220 cm, ulje na platnu, 2017.

Razočaran obimom “reinkarniranja nesreće” u svetu, Đorđević je naveo da naša epoha, kako pokazuju bezbrojne katastrofe, ne može da reši tehničko pitanje apokalipse, koja se “odvija i ponavlja na dnevnom nivou u svojim usitnjenim delovima, rasparčana po našoj stvarnosti…” Zato, prema njegovim rečima, i opstaju “samo zablude kao glupost, zablude kao beščašće i samo zablude kao zabluda – matematika koja nas je dovela do gliba”.

Navodeći da je živeo teško, što zahteva “vreme i mesto” kao priča za sebe, Đorđević je dodao da je po tom ključu prestao do pohranjuje “mozak lažnim iluzijama”, a na kraju je “sve platio urušavanjem zdravlja”. “U ovom vremenu koje je čist ‘otrov’, otvorilo mi se jedno ‘treće oko’, hendikep mi je pomogao da još jasnije vidim ono što sam već naslućivao”, naveo je Đorđević.

“Za sada je dovoljno da vidimo da li je vredelo toliko bauljanje, zavirivanje, buljenje u te moje olupine od slika, (tzv.“mehaničko i organsko”). Prefarbavao sam taj unutrašnji otpad, koji svako nosi, pa da vidimo kako on stoji ovde u Smederevu”, dodao je Đorđević.

Medicina, 200x160 cm, ulje na platnu, 2017.

Izložbu prati esejistički traktat Muharema Bazdulja koji ukazuje na suptilnost i smiraj koji generalno stvaraju manir kojim Đorđević prilazi svojim noćnim motivima.

“On je svestan da su nam svetlost i boje nužni da bismo mogli da se zagledamo u noć. Obratimo pažnju na dva ulja na platnu što se zovu Nyctophilia. Okvir tame nas sam od sebe privlači ka mračnom središtu. Tamo su figure na koje smo u Đorđevićevom svetu već navikli. To je onaj kontekst o kojem, unutar Đorđevićevog slikarskog univerzuma, govori Boris Mandić: ‘Degeneričnost koja hoda, rektumske kreature, noćna gamad, vrišteće glave bez udova, alijeni, pacovi koji se tranformišu u ljude (poslednje poniženje pacova?), lignjoliki paraziti, harpije, okom vidljive bakterije, kvarni i disfunkcionalni mehanički udovi bez glave, hodajuće genetske pogreške, sablasne lobanje i defektni skeleti, cerekajuće utvare – ponorna bića nastala iz praistorijskog gliba, prvobitne tamne amorfnosti, čulno konkretna, a ne prazne apstraktne koncepcije, obične metafizičke utvare kao proizvodi jedne pojačane imaginacije (‘uostalom, nekada uobražavam da su moji crteži živi’). Letimičan pogled na njih izaziva u nama tektonsku jezu, koja nas čupa iz konformističke užlebljenosti u svakodnevni poredak stvari; ona su sioranovski zajedljiva, keze nam se, cerekaju, plaše nas ćutanjem; nedovršena su, prelaznog i procesualnog karaktera (plutajući delovi organizma odvojeni od celine, raspolućena tela, rasparčani organi itd.), kao i nepoznatog smera kretanja”.

Demiurg, tuš i pero, 2017.

Mandićeva deskripcija, prema navodima Bazdulja, detaljna je i efektna, ali se sa njegovim zaključcima ne moramo do kraja saglasiti.

“Izlazak iz ‘konformističke užlebljenosti u svakodnevni poredak stvari’ ne vodi nas nužno isključivo do tektonske jeze; drugi put, put kojim se ređe ide, vodi nas do prosvetljenja. I prosvetljenje, međutim, može da bude ‘sioranovski zajedljivo’. Đorđevićevo sioranovsko nadahnuće je, naime, nedvojbeno, a od nas zavisi kamo će da nas odvede. Destinacija će u svakom slučaju da bude vrijedna putovanja”, naveo je Bazdulj.

Mate Đorđević, foto: Predrag Vranić, 2017.

Mate Đorđević, rođen 1983. godine u Beogradu, živi i radi na relaciji Beograd - Pariz od 2014. godine. Dobitnik je domaćih i internacionalnih nagrada, među kojima su nagrada za crtež Fonda Vladimir Veličković, dve nagrade (za crtež i sliku) Francuske akademije lepih umetnosti, nagrada za crtež Osten u Makedoniji…

Izložba “Demiurg” biće otvorena do 20. decembra.

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav