• Search form

03.12.2018 | 23:12

Kritika na delu: 29. Memorijal Nadežde Petrović - 4/4

Kritika na delu: 29. Memorijal Nadežde Petrović - 4/4

29. Memorijal Nadežde Petrović “Limited”, Umetnička galerija “Nadežda Petrović”, Čačak, 29. septembar – 2. novembar 2018.

4/4 Kritičar na delu: Ljubiša Simović, istoričar umetnosti

U poslednjem, četvrtom nastavku serijala Kritika na delu o 29. Memorijalu Nadežde Petrović u Čačku, istoričar umetnosti Ljubiša Simović pohvalio je umetnike Uroša Đurića, Mihaela Milunovića i Vuka Vidora zbog načina na koji su obavili kustoski posao kao autori-koselektori izložbe “Limited”, ali smatra da sama ideja o tržištu, koju su pokrenuli, nije dovoljna da bi se ono napravilo.

“Umetnost i tržište se negde prepliću, negde idu paralelno, ne dodiruju se... To je složen mehanizam koji se gradi decenijama u sistemima koji su stabilni, koji ima određen standard i obezbeđenu egzistenciju… To je jedan vrlo složen proces i jako je teško – kustos nema veze sa tim, kustos radi svoj posao. Kakva kustoska praksa i tržište? To nema veze jedno sa drugim, kao što nema ni sam umetnik sa tim neke veze, pa onda traži krivca u nekom drugom. Oni se nalaze u nebranom grožđu isto kao i svi mi, svaki pojedinac u ovoj državi i sistemu – ako je uopšte sistem. Dobro je to što oni pokreću to pitanje, i pokrenuli su ga na neki način. Koliko će da bude vidljivo uopšte - ja u to ne verujem nažalost. Verovaću onda kada vidim da je sve krenulo nabolje, a zna se šta je uslov za to. U ovom trenutku ja zaista ne vidim da možemo uopšte govoriti o bilo kakvom tržištu umetničkih dela savremene umetnosti u našoj zemlji”, naveo je Simović.

Simović je izložbu 29. MNP “Limited”, koju su autori-koselektori osmislili kao fiktivan sajam umetnosti sa tri galerije sa radovima 12 odabranih umetnika, opisao kao kustoski rad nastao prema klasičnoj metodologiji.

“Njih trojica su u suštini obavili kustoski posao, gde su na osnovu svog poznavanja problematike umetnosti u zemlji i svetu izdvojili umetnike koji će odgovoriti na tu njihovu zamisao i prezentovali ih. To što nisu ulazili u neke druge analize svakog umetnika i pojedinačnih radova, to je nebitno. Bitno je da su oni odradili kustoski rad i hvala im u ime svih kustosa. Dobro su uradili. Između ostalog, i zato što su to inteletualci, obrazovani ljudi koji poznaju materiju”, naveo je Simović, koji je posebno izdvojio Đurića, ocenjujući da je njegova koncepcija zamišljene galerije najbliža izvornoj ideji Memorijala.

“Njegovi umetnici su čak stvarali ovde na licu mesta, a ako se nalazimo u kući Nadežde Petrović, koja je bila simbol otvorenosti, koja je kroz koloniju okupljala umetnike različitih miljea na jednom mestu, prepoznavala tu nit umetnosti koja spaja različite kulture... onda mislim da je Uroš Đurić veoma blizu tome”, rekao je Simović, dodajući da je to bila i ideja Saveta Umetničke galerije “Nadežda Petrović” u vreme kada je bio član tog tela – da se od Memorijala napravi rezidencijalni program u savremenom smislu, gde bi “umetnici koji bi bili izbor selektora, radili u interakciji sa stanovništvom, sa društvom u Srbiji, Čačku, u selima ili bilo gde, i na taj način bi bili bliži izvornoj ideji Nadežde Petrović”.

Prema mišljenju Simovića, Đurićev segment možda je najbliže toj ideji.

Simović je ispričao da mu je nedavno, dok je stajao ispred Umetničke galerije “Nadežda Petrović”, prišao jedan čovek u izlizanim farmerkama, sa kesom sa kobasicama, i pitao ga da li su slike na izložbi “Limited” na prodaju. Odgovorio mu je da jesu, smatrajući da nije pogrešio, jer svaki umetnik želi da proda sliku.

To je naveo kao primer stava da je danas teško pogoditi ko kupuje slike i ko ima pare. Simović je naveo da je to jako čudno i da umetnost treba da se zapita nad tim čudima, a smatra i da je 29. Memorijalom to i pokušano.

Ističući i da je MNP jedan od najuticajnijih i najrelevantnijih u Srbiji, te da se uvek “borio da bude u žiži događanja, bilo da se radio o društveno-političkim, bilo umetničkim”, Simović je zaključio da je i ovoga puta postojala takva ambicija. Čudno mu je, međutim, što su organizatori uopšte uspeli da naprave Memorijal u ovakvim okolnostima finansiranja kulture. To je ujedno, kako je naveo, i slika koja nije nimalo zanimljiva, ali je simptomatična.

“Mi smo verovatno zemlja sa najnižim izdvajanjem za kulturu u Evropi procentualno. U okolnostima krize, u kojoj nema zaista novca u zemlji, siromašna smo zemlja objektivno, taj procenat je još drastičniji i ubedljiviji, ali najgore od svega je to što taj procenat govori o društvu, o narodu šta god to značilo narod. Jer ako ovom društvu nešto ne treba, onda ga ono potceni do kraja, a očigledno je da mi ostavljamo takvu sliku kao društvo – da nam kultura ne treba. Nažalost, to je crno gledanje na problem, a mogu da ga prosvetlim malo samo time da riba smrdi od glave, pa eto eventualno - ako bi se nešto dogodilo u tom smeru od strane onih koji brinu o ovoj zemlji i društvu - da stvari postave na pravi način, onda bi i tom narodu bilo potrebno da se oplemeni produktima kulture”, naveo je Simović.

Simović je dodao da to pominje povodom 29. MNP zato što su i umetnici koji su autori-koselektori, verovatno i sami istraumirani tom situacijom, iako su sva trojica ostvareni i dobri umetnici, koji imaju reference i izvan okvira Srbije.

Činjenica je, kako je dodao Simović, da je mesto umetnosti u Srbiji bolno, pa je zabolelo i trojicu autora 29. MNP. Kroz izložbu su pokušali da to otkriju, i to kroz više slojeva.

Izložba 29. MNP bitna je, kako je dodao, i zbog toga što ukazuje kakvo je mesto umetnika u društvu u kojem stvara. Ujedno, izložba daje i određene odgovore u vezi sa tom pozicijom, i to ne samo umetnika, već uopšte pojedinca koji bi trebalo da misli svojom glavom.

Simović je kao posebno bitno istakao i to što svi umetnici koji su zastupljeni stvaraju angažovane radove.

“Mišljenja sam da je svaka dobra umetnost uvek angažovana, ali ovde se angažovanost čita zaista odmah direktno iz radova i to je sasvim dobro, a jako bitno i to što su to dobri umetnici, što su ovi radovi izjednačeni kvalitetom, tu ništa ne štrči, i sa tog stanovišta - ono što bismo mogli da nazovemo presekom njihovog viđenja današnje relevantne umetnosti - jeste da je to dobra izložba”, naveo je Simović.

Simović je naveo i da je kao član Saveta Umetničke galerije “Nadežda Petrović” pokretao određene ideje u vezi sa načinom održavanja Memorijala, smatrajući da to treba da bude manifestacija ne samo te galerije i Čačka, već čitave države, te da treba da ponudi program kojim će cela sredina oživeti.

“Iz tog razloga smatram da nije dobro da se zatvaramo u jedan galerijski prostor, u jednu klasičnu postavku. Iz tog razloga smatram i da Čačak treba da se potpuno otvori u svim svojim prostorima koji daju mogućnost za ovakvu manifestaciju, dakle da diše, da ceo grad diše, i iz tog razloga smatram da država - ako zaista misli da decentralizuje kulturu, mora ozbiljno da pomogne ovakvu manifestaciju”, naveo je Simović.

*U prvoj od 4 epizode KND o 29. Memorijalu Nadežde Petrović govori istoričar umetnosti Radonja Leposavić, u drugoj istoričarka umetnosti i nezavisna kustoskinja Maja Ćirić, a u trećoj Mirjana Boba Stojadinović, vizuelna umetnica i dobitnica nagrade 25. Memorijala Nadežde Petrović 2010.

_ _ _

Projekat KRITIKA NA DELU, koji realizuje NFC "Filmart“, u saradnji sa portalom SEEcult.org, podrazumeva produkciju kratkih video emisija na temu odabranih značajnih izložbi koje se u Srbiji realizuju u 2016/2018. godini. Cilj je revitalizovanje likovne kritike u oblasti savremenih vizuelnih umetnosti i ukazivanje na značajnu edukativnu ulogu kritičke reči namenjene široj publici.

Produkcija: NFC Filmart, Požega, 2018.
Partner: SEEcult.org, Beograd

Urednica: Slađana Petrović Varagić
Reditelj: Dejan Petrović
Snimatelj/montažer: Sreten Vuković
Grafički dizajner: Uroš Pavlović

(SEEcult.org)

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav