• Search form

15.11.2016 | 16:23

O ljubavi i slobodi

O ljubavi i slobodi

Predstava “Narodna drama” o istopolnoj ljubavi, ali i o slobodi, patrijarhatu i emocijama u folk muzici, koju je prema tekstu Olge Dimitrijević, režirala Bojana Lazić, biće premijerno izvedena 17. novembra u Narodnom pozorištu u Beogradu. Nacionalni teatar tim komadom poručuje da za njega nema tabu tema, kako je rekao v.d. upravnik Dejan Savić.

“Javljaju se komentari o osetljivosti teme ove drame. Ali danas je život osetljiva tema. O svemu što nas okružuje jedan savremeni autor ima puno pravo da piše, a mi smo tu, ako komad ima umetničkih argumeneta, da to pretočimo u scenski izraz”, izjavio je Savić 15. novembra na konferenciji za novinare, ističući da “za Narodno pozorište nema tabu tema”.

Savić je najavio da će na premijeru doći i neuobičajene zvanice - iz sveta narodne muzike i turbo folka, koje su dale autorska i izvođačka prava za korišćenje njihovih pesama u predstavi “Narodna drama”.

“Kažem to da se niko ne bi iznenadio. Narodno pozorište nema nameru da pravi ogradu. Ono pripada svim građanima. Pored toga, ovo je interesantan marketinški i medijski potez”, rekao je Savić.

Narodna drama” već je imala uspešnu praizvedbu u pozorištu “Bora Stanković” u Vranju (u sezoni 2011/12), a za beogradsku verziju na sceni “Raša Plaović” tekst su adaptirali rediteljka Bojana Lazić i dramaturg Slobodan Obradović.

Autorka Olga Dimitrijević rekla je da njen diplomski komad iz 2009. godine “objedinjuje jednu vrstu melodrame, teške ljubavne melodrame, sa političkim angažmanom koji se izražava najviše kroz afekte, odnosno koristi afektivni pristup da bi govorio svetu oko nas”.

“Ono što mi je bilo važno, u pitanju je jedna lezbijska ljubavna priča koja nije metafora za nešto drugo, u smislu da treba te likove da iskoristimo da bismo rekli neku tužnu istinu kako je naš svet odvratan i konzervativan. Ovde je ta ljubavna priča integralni deo sveta o kome se govori, a onda naravno da se preko nje, s obzirom da je u pitanju umetničko delo, priča i o ljubavi i o slobodi iznad svega drugog. U to su inkorporirani folk tekstovi i muzika zato što je takođe folk integralni deo sveta o kom govori ovaj tekst, dobrim delom i mog sveta, a dobrim delom i svih nas. To za sobom nema neku vrstu vrednosnog  suda, ne bavimo se time da li je dobro ili loše. Zapravo bavimo se time od koje kompleksnosti emocija je sazdan naš svet i šta mi uopšte možemo da radimo sa tim emocijama”, rekla je Olga Dimitrijević.

Tekst, kako je dodala, “baca svetlo na nešto o čemu se inače ne govori, a to je žensko-ženska ljubav, ali istovremeno govori o tome koliko patrijarhat koji nas okružuje podjednako negativno utiče na sve ljude koji su uključeni.

“U ovom tekstu se svi likovi bezrezervno vole: roditelji - deca, muž - žena, žena - devojka i tako u krug. Oni nekako iz sve te silne ljubavi povređuju sami sebe zato što ne mogu da se izbore sa društvenim ograničenjima  koja su oko njih”, istakla je autorka.

Za rediteljku Bojanu Lazić Narodna drama” je komad “o dubini, snazi, lepoti i bolu koje nosi jedna ljubav bila ona istopolna ili ne”.

“Adaptacijom smo postigli da se svi vole i svi pate. To jeste u bazi melodramska priča, jer govori o ljubavi dve žene koja na kraju biva osujećena, ali govori i o mnogo širem kontekstu i tiče se svih nas, jer često zarad divnih namera koje kao roditelji ili bližnji imamo jedni prema drugima odemo mnogo daleko i onda stvar ne bude dobra. Dok kao reditelj pratim probe ono što doživljavam je ogromna količina ljubavi koja se sliva sa scene, a zapravo gledam tragediju. Nadam se da će taj emotivni ton da radi i u odnosu predstave i publike”, izjavila je Bojana Lazić.

Pominjući da je “predstava možda malo estetski neobična”, rekla je da je “super da se vidi i neka nova forma”. 

Scenografiju je kreirala Zorana Petrov, kostime Marina Vukasović Medenica, kompozitor je Vladimir Pejković, scenski pokret oblikovao je Damjan Kecojević

Uloge igraju Ana Mandić, Sena Đorović, Ivan Marković, Anastasia Mandić i Slobodan Beštić, dok Nela Mihailović i Aleksandar Đurica učestvuju u video snimku koji je režirao Goran Gajić. U ansamblu su i mlade glumice, izabrane na audiciji, Nina Nešković, Milica Sužnjević i Mina Obradović.

Mlada glumica Ana Mandić koja igra zaljubljenu devojku Anku kratko je izjavila da je srećna i zahvalna zbog te šanse, a da je predstava rađena bez predrasuda. 

Sena Đorović, koja igra kafansku pevačicu Branku, rekla je da je “nisu zanimala opšta mesta niti ilustracije nego čovek, njegova sudbina i odnosi sa drugim ljudima”.

“Privukla me je jaka, iskrena emocija u komadu, kao i neobična jezička struktura, sa stihom, prozom i naratorskim delovima. Povodom teme, pominju se tabu sa jedne i hrabrost sa druge strane. Ne smatram da je to tabu tema. Glumački zadatak mi je veliki i uloga je drugačija od onih koje sam do sada igrala, ali ne bih rekla da mi je za nju potrebna drugačija hrabrost nego kada na scenu izlazim kao Marija Stjuart”, izjavila je Sena Đorović.

Anastasia Mandić (u ulozi Ankine majke) primetila je da su od antike i “Medeje” sve teške teme već obrađene i ništa u teatru ne bi trebalo da se tretira kao ekskluzivno. “Mi nismo želeli da budemo atraktivni ili ekskluzivni nego istiniti”, dodala je ona.

“Mene su zaokupljala pitanja da li mi kao roditelji iz najveće ljubavi pravimo i najveće greške, da li to što smo nekome dali život  znači da moramo da ga usmeravamo i kontrolišemo, da imamo pravo da odlučujemo u ime tog bića, kao i to da ta majka ima pravo da stvarno ne razume  šta se dešava njenom detetu”, rekla je Anastasia Mandić.

Slobodan Beštić (Ankin otac) osvrnuo se na percepciju teme homoseksualizma od početka njegove karijere.

“Prvi put sam 1987. bio optužen da sam homoseksualac u predstavi ‘Buđenje proleća’ i taj krst sam jako dugo nosio u Jugoslovenskom dramskom. U lični odnos prema ovoj temi uključujem i velike, divne uloge Nižinskog, u ‘Salomi’, predstavu ‘U potrazi za Marselom Prustom’, ulogu Šarlote fon Masdorf. Posmatrao sam na koji način srpsko društvo tretira ovu temu – 80-ih i početkom 90-ih u pitanju je bio podsmeh, to je te ljude isključivalo na tom nivou, a onda je došlo vreme kada su ti ljudi postali perverzni, nenormalni, protivprirodni pa je svako imao prava da ih ubije, što je pominjano i u vezi sa ubistvom Brisa Tatona. Danas, 2016. pominje se da je ovo hrabra predstava i opet se postavlja pitanje da li je to tabu tema. Pa nije tabu, a mene raduje da je ovakav komad postavljen u Narodnom pozorištu, da se na sceni dve žene ljube i da to nema negativan kontekst. U tom smislu jeste hrabro, jer publika koja dolazi u Narodno pozorište ima određena očekivanja. Mi smo našom predstavom dali legitimitet ovoj temi”, izjavio je Beštić.

Beštić je dodao da u razgovoru sa ljudima povodom predstave ne oseća više otpor.

“Niko mi nije rekao – neću da dođem da gledam, to je odvratno i u tom smislu vidim napredak u srpskom društvu. To je rezultat borbe mnogih ljudi koji su imali iskrenost i hrabrost da stanu i da se bore za svoju slobodu”, zaključio je Slobodan Beštić.

*Foto: Vićencio

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav