• Search form

14.01.2015 | 16:50

Šta reći Trifunoviću danas?

Šta reći Trifunoviću danas?

Nagrada “Lazar Trifunović” za likovnu kritiku za 2014. godinu svečano je uručena 14. januara u Kulturnom centru Beograda istoričaru umetnosti i uredniku Radio Beograda 2 Radonji Leposaviću, koji se kritički osvrnuo na teško stanje u kulturi u Srbiji, navodeći da ne zna šta bi o tome rekao danas svom profesoru Trifunoviću. U prisustvu mnogobrojne stručne javnosti, u galeriji Artget KCB-a svečano je, na dan rođenja Trifunovića, uručeno i priznanje Društva istoričara umetnosti (DIUS) za najbolju autorsku izložbu u 2014. godini koje je dodeljeno za izložbu “Pit Mondrijan. Slučaj Kompozicije II” autorki Simone Ognjanović i Jelene Dergenc u Narodnom muzeju u Beogradu.

Nagradu “Lazar Trifunović”, koja se dodeljuje za likovnu kritiku i kritičko razmatranje savremene likovne i vizuelne umetnosti, Leposavić je posvetio koleginici Snežani Ristić, sa kojom godinama koncipira i realizuje emisiju “Grad” za koju je, između ostalog, i nagrađen. Nagrada koja nosi ime uticajnog istoričara umetnosti i profesora Trifunovića dodeljena je Leposaviću i za razgovor s multimedijalnim umetnikom Vladanom Radovanovićem u emisiji “Klub 2” u martu 2014, kao i za kritičke osvrte i recenzije u emisijama “U prvih pet” i “Kulturni krugovi”.

Leposavić je na svečanosti rekao da ga nagrada raduje pre svega zbog "skretanja pažnje stručnoj javnosti na elektronske medije koji su, kao i celo društvo, već decenijama u dubokoj krizi i neophodna im je pomoć - za početak, pažnja".

Navodeći da je malo i tužan, Leposavić je, između ostalog, ukazao na odsustvo mladih istoričara umetnosti među laureatima, kao i na niz godinama nerešenih problema u kulturi i umetnosti, ali i na nove fenomene koje ne bi mogao da objasni Trifunoviću kada bi ga pitao nešto o tome.

“Prilikom dogovora o nagradi ‘Lazar Trifunović’ 1992. godine pre svega smo imali u vidu mladi istoričare umetnosti – one kojima bi nagrada značila vetar u leđa i zaštitu od šamara raznih naših anahronizama, a ima ih koliko hoćete. Međutim, već nekoliko godina nagradom se ne dostiže taj socijalno-aktivistički trifunovićevski cilj, jer smo mi društvo koje se skuplja, koje se sažima, koje zapravo nestaje. I to me rastužuje, kao i to što sada stojim ovde bez Snežane Ristić, koleginice arhitetkinje, sa kojom radim već dvadesetak godina. To razumem kao proceduralnu nepravdu i ja njoj upućujem čestitke”, rekao je Leposavić.

Leposavić je dodao da ga najviše rastužuje to što ne zna šta bi odgovorio svom nekadašnjem profesoru Trifunoviću da ga bilo šta pita.

Kao primer nekadašnje podrške mladim istoričarima umetnosti, kakve danas nema, Leposavić je naveo osmodnevnu ekskurziju na koju je Trifunović poveo pedesetak svojih studenata 1977. godine, povodom otvaranja Bobura u Parizu.

“Danas to deluje kao čudo, ali ta osmodnevna ekskurzija bila je dotirana. Republika je tada platila gotovo sve, ali svakako zahvaljujući Trifunoviću”, istakao je Leposavić.

Prisećajući se poslednjeg susreta s Trifunovićem u njegovom kabinetu 1982, Leposavić je rekao da ne zna kako bi mu objasnio zašto u međuvremenu nije sačuvano gotovo ništa od onoga za šta se Trifunović zalagao i što ne bi dopustio da propadne.

“Kada smo se pozdravili, čuo sam njegove reči: ‘Čuvaj se Radonja’. I sad se pribojavam da će me, ako progovori, pitati da li sam se sačuvao. I šta da mu kažem? Da, sačuvao sam se, za razliku od njega. Zato što ga nisam dostojan. Sačuvao sam sebe i gotovo ništa od sveta koji je on nama ostavio. Propao bih u zemlju od stida da moram sa njim da odem do njegovog Narodnog muzeja ili do Muzeja savremene umetnosti na Ušću. Ili da prošetam po Tašmajdanskom parku, ili da prođem pored novoimenovanog ‘Devojačkog parka’. Šta bih mu rekao ako bi me pitao: ‘Kakve su to skulpture? U kojem vi to veku živite? Ili šta bih mu rekao za Oktobarski salon. Ili za dela naših umetnika koja propadaju po hotelskim holovima… Zašto smo sve to pustili . On, Lazar, ne bi. Siguran sam”, rekao je Leposavić, koji je naveo da ga rastužuje i to što je nagradu “Lazar Trifunović” dobio za godinu u kojoj su preminuli Olga Jevrić, Mira Brtka, Miodrag B. Protić

Leposaviću je nagrada “Lazar Trifunović” dodeljena za stvaralački doprinos prestavljanja nauke istorije umetnosti i kritike i teorije savremene vizuelne umetnosti u mediju radija.

Komisija koju su činili Jelena Stojanović (predsednica) profesorka istorije umetnosti na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu i dobitnica nagrade “Lazar Trifunović” za 2013. godinu, kustoskinja Galerije Grafički kolektiv Ljiljana Ćinkul i kritičarka lista “Politika”, te istoričarka umetnosti i direktorka Moderne galerije u Subotici Nela Tonković, razmatrala je 34 predloga za nagradu. Odluka je doneta većinom glasova, uz obrazloženje da Leposavić “prepoznatljivim modelom autorskog rada u prezentaciji i tumačenju fenomena savremene vizuelne umetnosti”, skreće pažnju stručnoj i kulturnoj javnosti doslednošću u istraživanju i predstavljanju konteksta nastanka, komunikacije i recepcije vizuelnog stvaralaštva.

Pozicija Leposavića u radijskoj sferi, kako je istakao žiri, “nema samo promotivni značaj i vrednost kritičke reči, već ima dalekosežniji edukativni karakter za slušaoce i publiku savremene vizuelne umetnosti koja je kao stvaralačka oblast u Srbiji poslednjih godina opterećena institucionalnim i sistemskim problemima”.

Žiri je izdvojio iz Leposavićeve produkcije tematske emisije o izložbama Vojina Bakića u Zagrebu, Brede Beban u KCB-u, Mire Brtke i Slavka Matkovića u MSUV u Novom Sadu, razgovore sa Dunjom Blažević o grupi Gorgona i sa Irinom Subotić o pariskim adresama Ljubomira Micića, protagoniste Zenitizma. Izbor zanimljivih i provokativnih tema i komunikativnost Leposavićevih emisija uvek se temelje na prepoznatljivom diskurzivnom pristupu umetničkom materijalu, istakao je žiri.

“Ceo taj proces prati istraživanje arhivske građe i pažljivo iščitavanje istorijskih sadržaja, a potom korišćenje istih dokumentarnih artefakata u stvaraju atmosfere emisije podsticajne za kreativni dijalog sa sagovornikom. Opsežnim pripremama, razumevanjem teme i iskazivanjem kritičkog mišljenja, uz uvažavanje stavova sagovornika, Radonja Leposavić insistira na stvaralačkom pristupu interpretaciji savremene umetnosti u ovom audio mediju”, naveo je žiri, konstatujući da su Leposavićevo uočavanje određenih fenomena i pažljivo formulisanje pitanja iznedrili “neke od najdragocenijih iskaza o savremenoj umetnosti u 2014”.

Uporedo sa nagradom “Lazar Trifunović”, čijem je uručenju prisustvovala i Olga Trifunović, udovica čuvenog istoričara umetnosti  likovnog kritičara i dugogodišnjeg profesora moderne umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, svečano je uručeno i Priznanje DIUS za najbolju autorsku izložbu u 2014. i njeno tekstualno obrazloženje, koje je dobila izložba “Pit Mondrijan. Slučaj Kompozicije II” autorki Simone Ognjanović i Jelene Dergenc, otvorena u Narodnom muzeju u Beogradu do 22. februara 2015.

Izložba je nagrađena za multimedijalnu i intermedijalnu recepciju slike “Slučaj Kompozicije II” iz Zbirke strane umetnosti Narodnog muzeja, koje su autorke predstavile kroz istoriju recepcije i rekontekstualizaciju semantičkih potencijala dela i aktivnosti u vezi sa umetničkom reprezentacijom Mondrijana na savremenoj srpskoj sceni.

Odluka o dodeli priznanja DIUS toj izložbi, na kojoj su predstavljeni i radovi desetak domaćih umetnika koji su u specifičnoj interakciji sa Mondrijanom, doneta je jednoglasno, a žiri su činili kustos i likovni kritičar Stevan Vuković, istoričar umetnosti i novinar Sava Ristović i istoričarka umetnosti i kustoskinja u KCB-u Gordana Dobrić.

Prema obrazloženju žirija, koje je pročitao Vuković, nagrađena izložba se na lokalnoj sceni posebno izdvojila visoko razvijenim metodskim pristupom istraživanju iz koga je proizašla, novim činjenicama koje je uvela u istorigrafiju institucionalnih politika u polju likovne umetnosti u Srbiji i Jugoslaviji u 20. veku, temeljno promišljenim načinima tumačenja muzejskih artefakata, arhivskih i autorski proizvedenih materijala, kao i teorijskim i prostornim rekontekstualizacijama istorijski već valorizovanih umetničkih radova i kustoskih projekata.

Ukazujući i na prostoru i kontekstualnu specifičnost te izložbe, žiri je istakao da se semantički potencijal Mondrijanovog rada, oko kojeg se zapliću narativni tokovi izložbe, tretira “kao u nekim periodima sasvim neutralisan, a u nekim intenzivno aktiviran i artikulisan kroz dihotomiju nacionalnih škola i internacionalih stilova, ili radikalne i umerene apstrakcije, kroz polemiku oko kritike principa autorstva i originalnosti, ili oko etičkih i političkih pitanja o odnosu diskursa umetnosti, institucija i društva”.

“Izložba tako ne baca glavno svetlo na izolovane pojedinačne umetničke radove i druge muzejske artefakte, nego na njihovu artikulaciju u okviru diskursa Muzeja, pri čemu ova izložba dobija status iskaza u tom diskursu, koja u svom performativnom aspektu poziva recepijenta na odgovor”, istakao je žiri DIUS-a.

Nagrada “Lazar Trifunović” sastoji se iz plakete sa likom profesora Trifunovića, novčanog iznosa i izložbe koju lauret organizuje naredne godine u Likovnoj galeriji KCB-a (Kritičari su izabrali).

Priznanje DIUS sadrži diplomu i novčani iznos, a obe nagrade od osnivanja 1993/1994. podržava Ministarstvo kulture Srbije.

Uoči svečanog uručenja nagrade “Lazar Trifunović” i priznanja DIUS, prikazan je polusatni film o slikarki Nadeždi Petrović, u produkciji RTS-a.

*U prilogu: obrazloženja žirija za nagradu “Lazar Trifunović” i priznanje DIUS, kao i biografije laureata

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav