• Search form

Galerija umetnika

Marina Abramovic, Rasa Todosijevic, Zoran Popovic, Nesa Paripovic, Era Milivojevic, Dragan Ilic, Arhiva SKC-a, Mrdjan Bajic, Milovan DeStil Markovic, Vlasta Volcano Mikic, Dusan Gerzic Gera, Aleksandar Rafajlovic, Mileta Prodanovic, Dragan Colakovic - Silja, Dragan Papic, Zampa di Leone, Vladimir Peric - Talent, Marica Radojcic Presic, Selman Trtovac, Tatjana Ilic, Nina i Miodrag Stankovic, Manik, Nikola Dzafo, Branka Kuzmanovic, Margareta Jelic, Tadija Janicic, Marina Markovic, Vladan Jeremic, Sasa Stojanovic i Ana Vilenica, Ana Krstic, Karavukovo, Galerija talenata, Igor Stromajer, Blazo Kovacevic, Srdjan Veljovic, Nenad Bracic, Olga Jancic...

Marina Abramovic - Biografija

Marina Abramovic rodjena je 30. novembra 1946. godine u Beogradu, u Jugoslaviji. Zivi u Njujorku. Vec od pocetka karijere u Beogradu, ranih 70-ih, krcila je put performansu kao vidu vizuelne umetnosti, koristeci telo i kao subjekt i kao medijum. Istrazujuci fizicke i mentalne granice svog bica, izdrzavala je bol, iscrpljivanje i opasnost, u traganju za emocionalnom i spiritualnom transformacijom.

Slikanjem i crtanjem pocela je da se bavi 1960. godine, a 1970. zavrsila je Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu. Pocela je da istrazuje zvucno okruzenje za vreme postdiplomskih studija koje je zavrsila 1972. godine na Akademiji umetnosti u Zagrebu, kod profesora Krsta Hegedusica. Od 1970. do 1973. godine radila je zvucne instalacije i ucestvovala na izlozbama u Studentskom kulturnom centru u Beogradu sa Rasom Todosijevicem, Zoranom Popovicem, Erom Milivojevicem, Nesom Paripovicem i Gergeljem Urkomom. Od 1973. pocela je da predaje na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, a istovremeno se bavila filmom, videom i ritualnim, prociscavajucim performansima, u pokusaju da se distancira od represivne kulture njene porodice i Titove posleratne Jugoslavije.

Sredinom 70-ih napustila je zemlju i odselila se u Amsterdam, gde je 1975. godine upoznala Ulaja (Ulay), profesionalnog i licnog partnera narednih 13 godina. Zajednickim performansima i “relacionim radovima”, kao sto su “Breathing In/Breathing Out” (1977), “Rest Energy” (1980) i “Nightsea Crossin” (1981-87), istrazivali su parametre snage i zavisnosti izmedju njih i publike. Poslednji zajednicki rad, “Setnja velikim zidom” (The Great Wall Walk) (1988), podrazumevala je 2.000 kilometara dugo pesacenje Kineskim zidom, pri cemu su posli sa suprotnih strana i sreli se u sredini. Nakon toga, Marina Abramovic pocela je da radi i izlaze samostalno.

Marina Abramovic je 1997. godine trebalo da predstavlja tadasnju SRJ na Bijenalu u Veneciji, ali je odluka o njenom izboru promenjena i Crna Gora, koja je predlagala umetnika za nacionalni paviljon, odabrala je Voja Stanica. Abramoviceva je ipak ucestvovala na centralnoj izlozbi, na poziv generalnog komesara Bijenala Djermana Celantea (Germano Celante), a za instalaciju “Balkanski barok” (Balkan Baroque) dobila je Zlatnog lava. Posle izvinjenja crnogorskog Ministarstva kulture, ucestvovala je 2004. godine na Cetinjskom bijenalu, kao i na 45. Oktobarskom salonu u Beogradu, vrativsi se u rodni grad posle 30 godina. Dobila je pocasnu nagradu Oktobarskog salona, na kojem se predstavila radovima “Racunajte na nas”.

Od 1997. godine profesorka je na Visokoj skoli za likovnu umetnost u Braunsvajgu u Nemackoj. Od 1998. clanica je Upravnog odbora Centra za savremenu umetnost u Kitakjusuu u Japanu, a od 2001. radi i kao umetnik u Ateljeu Kalde u Saseu u Francuskoj. Za rad “Kuca sa pogledom na okean” (The House with the Ocean View) - 12-dnevni performans u njujorskoj Galeriji “Son Keli” (Sean Kelly) dobila je 2003. godine nagradu “Besi” (The Bessies) grada Njujorka za igru i performans. Nagradu Udruzenja americkih umetnickih kriticara dobila je 2004. godine, kada je dobila i pocasni doktorat Skole instituta za umetnost u Cikagu. Samostalnu izlozbu u njujorskom muzeju Gugenhajm imala je 2005. godine.

Abramoviceva je 2005. godine predstavila projekat “Balkan Erotic Epic” u Pirelli Foundation u Milanu i u Sean Kelly Gallery u Njujorku. Iste godine izvela je seriju performansa “Sedam lakih komada” (Seven Easy Pieces) u Gugenhajm muzeju u Njujorku. Za tu samostalnu izlozbu dobila je priznanje Gugenhajma 2006. i nagradu AICA USA za "Best Exhibition of Time Based Art" 2007.

Marina Abramovich odrzala je i veliku retrospektivu u Muzeju moderne umetnosti u Nujorku “The Artist is Present” 2010. godine, koja je obuhvatila istoimeni tromesecni performans. U 2011. imala je i veliku retrospektivu u umetnickom centru “Garaza” u Moskvi, a ucestvovala je i u predstavi reditelja Roberta Wilsona “Zivot i smrt Marine Abramovic" (The Life and Death of Marina Abramović), re-imaginaciji njene biografije, koja je bila porudzbina Mancesterskog internacionalnog festivala.

Dugometrazni dokumentarni film “Marina Abramović: The Artist is Present”, koji je rezirao Matthew Akers, a govori o pripremi i realizovanju njene retrospektive u MoMA, premijerno je prikazan u januaru 2012. godine na Filmskom festivalu Sandens. Potom je prikazan i na 62. Berlinalu, gde je dobio nagradu za najbolji film u dokumentarnoj selekciji programa “Panorama”. Ucestvovao je potom na jos niz medjunarodnih festivala sirom sveta.

Marina Abramovic zivi i radi u Njujorku, a njeni radovi nalaze se u brojnim velikim javnim i privatnim kolekcijama sirom sveta.