FANTASTIČNA ZOOLOGIJA

FANTASTIČNA ZOOLOGIJA
Da li nekada pokušavaš da se sjetiš svog djetinjstva….da... i nekada mi se čini da se ničega ne sjećam, jer možda nema šta da se pamti, ili...Ipak, nisu to prazne stranice...šta ako se u stvari svega sjećam?!

FANTASTIČNA ZOOLOGIJA
Da li nekada pokušavaš da se sjetiš svog djetinjstva….da... i nekada mi se čini da se ničega ne sjećam, jer možda nema šta da se pamti, ili...Ipak, nisu to prazne stranice...šta ako se u stvari svega sjećam?!
Svako sjećanje utisnuto na zidu svjetlosne kutije, pozadine koje nose izgubljeni raj koje tvori slikar, a slikar opet , vidi plave delfine, rakove, viline konjice, žirafe, sove, kamile, zebre..statične i bezopasne u jarkim nestvarnim bojama, tjela prikazanih anfas i u profilu. To su učesnici bajkovitih priča, koje transformiše iz riječi u sliku, naša mlada umjetnica Marina Crnogorac. Obraća se ljudima melainholičnih pogleda, djeci koja rastu, i koja će se sjećati sopstvenih izmaštanih scena koje će se kao flešbekovi u vremenu vraćati . Obraća se svima koji vjeruju da je umjetnost jedna laž ali koja dopušta da se istina ipak otkrije. (Pablo Picasso).
Primjetna simplifikacija monohromnih pljosnatih formi, sa umjerenim akcentom na detaljima, jesu baza likovnog jezika ove autorke. Frontalnost i simplifikacija trupa, ističu staklasti i sugestivan pogled koji dopire iz krupnih okaca, i koji otkriva katkada pitoma, iznemogla, ali i preneražena fantazmagorična bića. Gotovo kolažirani djelovi tjela, umetnuti atributi bića iz sna, ruše sliku konvencionalnosti te potiru naznake o stvarnosti i dovode do pseudomističnih kompozitnih paraživotinja . Ipak, ne srećemo gigantske insekte sa ogromnim profilima , ne dolazimo do gnijezda zajedljivih živuljki nastalih iz sjemena zla ili genetski modifikovanih. Ovi stanovnici su srećni zatvorenici utkani u pore sna, zatočeni u čijoj zamisli. Po sugestiji koja im dopire iz pogleda, osjećamo da se preispituju, kao da spoznaju sopstveni dualitet, dvije strane koje balansiraju i sve dok je tako, ostaju na markicama razglednica čudesnog svijeta.
Penjemo se stepenicu po stepenicu sve do jedne superiornije realnosti koja donosi najednostavnije forme, u novim kompozitnim cjelinama, kao plod omnipotencije nesvjesnog. Poznata estetika gotovo metafizičkih segmenata stvarnosti, kao projekcija malo izmjenjene svakodnevice, ventil oduška onoga što proživljavamo, te momenata koje nanovo konstruiše misao, i to baš kako bi željeli da bude.
Čini se da se pri percipiranju ovakvih zoomorfnih bića, vraćamo u djetinjstvo. Uloga djece je zapravo uloga nijemih svjedoka u jednom prijetećem svijetu , ako ne i nosilaca najčistijih instikata, instikata još uvijek ne ukroćenih razumom. Ovo su stanovnici jedne hipertrofirane prirode iz djetinje mašte, slobodna asocijacija na životinje koje zaista poznajemo.
Tekst koji je napisan za katalog izdat povodom izložbe slikarke Marine Crnogorac u foajeu Dvorane Park otvorene u okviru manifestacije Noć kulture, 31.jula 2010. Godine.