Bernal kao autor i glumac
Meksički glumac Gael García Bernal predstavio je na 25. Sarajevo film festivalu (SFF) svoje drugo redateljsko ostvarenje - film "Chicuarotes", kojim je hteo da "vježba slobodu". U prepunom Kinu Meeting Point osvrnuo se i na svoj puno bogatiji glumački put i saradnju sa redateljima kao što su Alehandro Gonzales Iñárritu, Alfonso Cuarón, Michel Gondry, Jim Jarmusch...
Dobitnik Počasnog Srca Sarajeva prije pet godina, poznat po ulogama u filmovima "Pasja ljubav", "I tvoju mamu također", "Dnevnik motocikliste", "Loš odgoj", "Babel" i drugima, Bernal se u okviru novopokrenutog festivalskog programa Masterclass prisetio i redateljskog prvijenca "Deficit", koji je snimao u svojim dvadesetima, a danas ga vidi kao vježbu. Istaknuo je kako se radilo o naslovu slične teme kao i "Chicuarotes", ali smatra da "nije bio dobar", iako ga je bilo zabavno raditi s prijateljima, s kojima je na setu stvorio dobru atmosferu.
"Da smo imali današnje platforme, razradio bih to u mini-seriju", kazao je Bernal 21. kolovoza u konverzaciji s programskim menadžerom Talents Sarajeva jubilarnog SFF-a Nebojšom Jovanovićem. Kako je dodao Bernal, samo Martin Scorsese i Alejandro González Iñárritu "mogu napraviti dobar prvi film", ali je otkrio da ovaj potonji "ipak ima jedan loš, najraniji film, no nitko ne zna za njega".
Također je rekao kako misli da bi "Deficit" bio bolji da su imali dobrog producenta, jer je on imao iza sebe već neko iskustvo snimanja filmova, znao je što voli, i u čemu uživa kao glumac. Pokušavao je to postići kao redatelj.
Na pitanje Jovanovića o tomu koliki su utjecaj na njegov rad imale teorije, poput one Slavoja Žižeka ili Jeana Baudrillarda, kao i seminar Elije Suleimana o estetici otpora, Bernal je rekao kako mu je na filmu ipak bilo najvažniji rad s glumcima, što je pak sam naučio surađujući s Iñárrituom i Cuarónom.
Ali, dok je Iñárritu uglavnom govorio "uradi ovo, uradi ono", te je tek nakon što je vidio film shvatio i smisao svega, s Cuarónom je bilo drugačije: "S njim sam shvatio kako možemo izgraditi dinamiku, kreirati sve, bili smo kao neki ‘midfieldersi’. Alfonso nam je davao tek osnovne smjernice, a mi smo na snimanju organizirali sve što se događa; stvorio je pravo bratstvo na setu".
Šarmantni glumac je također naglasio kako je volio raditi s Michelom Gondryjem, kao i s Jimom Jarmuschom. "On me naučio da mogu ne znati ništa o priči, i da to može biti vrlo oslobađajuće zapravo. Biti glumac znači nemati vlasništvo nad onim što činiš: ti to samo odglumiš, a onda redatelj napravi film. Mi smo kao neki frankeinsteini, a njegova je odgovornost da učini da izgledamo kao geniji; ako glumim loše, to je njegova odgovornost", dodao je Bernal.
Govoreći o novom filmu "Chicuarotes", Bernal je objasnio kako je Mexico City grad velike kompleksnosti, kojeg voli, ali u kojemu ima mjesta o kojima ne zna ništa, pa mu je i taj film bio prilika da upozna jedno od njih.
Ta priča o dječaku-mladiću koji živi na rubu Mexico Citya te s neobičnim prijateljem pokušava zaraditi kao klaun, ali se, zbog užasne obiteljske situacije, upliće u tragičnu priču s kidnapiranjem dječaka lokalnog gazde, snimana je u specifičnom dijelu grada, "možda posljednjem izgleda onako kako je Mexico City nekada izgledao". Imali su otvoreni kasting na koji je došlo oko tisuću djece, za koje su na kraju organizarali radionice i uključivali ih u produkciju.
"Na taj način, imali su šansu da iskuse film, da im to promijeni život, nadam se nabolje; iako, znam kako je to za neke bilo i teško, jer su si morali reći: ‘Ovo je najbolji dio života, a sad ga moram napustiti’", istaknuo je, dodavši kako je snimanje filma može biti nasilno na neki način za okolinu. Negdje je trebalo promijeniti neko mjesto sasvim, učitni ga vidljivim, na primjer, što nosi veliku odgovornost.
Chicuarotes
Dok je on sam uživao istražujući to područje "koje bi trebalo biti raj a nije", nailazio je na različite otpore prema temi filma.
"Mnogi ljudi, čak i neki stvarno dobrog srca, govorili su mi kako je to film o siromaštvu, a o tomu se već govorilo, da je to sve već viđeno", otkrio je Bernal, naglasivši kako zasigurno ima još puno načina da se govori o, primjerice, očaju mladih, koji ne žele raditi od jutra do mraka, ali i gube svaku ambiciju i unutarnju motivaciju da promijene vladajući narativ.
"Može zvučati umišljeno ili preambiciozno, ali htio sam istražiti kako nastaje nasilje, kako smo završili u situaciji da je djetetu normalo kidnapirati drugo dijete, kako je to odrasti u psihopatskoj familiji ", kazao je Bernal.
Na molbu iz publike da kaže nešto o radu s Pedrom Almodóvarom, kao i o njegovim utjecaju na "Chicuarotes", raspoloženi glumac i readtelj je odgovorio kako misli da nema izravnog utjecaja, ili ga on nije svjestan.
Upitan u vezi s porukom filma, odgovorio je kako ne želi govoriti o porukama, ali je naglasio i kako likovi djevojke i prijatelja glavnog lika, "nose jedan tihi, drugačiji mogući odgovor na misterij tog filma, na način rješavanja problema."
"Djevojka je ta koja stalno govori o odgovornosti, svaki njezin dijalog tiče se toga, ona ide dublje u prirodu stvari, i zato mislim da je ona ta koja je morala završiti film. Da sam ga završio s glavnim likom, bio bi to sigurno komercijalniji film, jer bi se slagao s etabliranim narativom. Ali, započeli smo s narativom kojeg nitko ne sluša, a završili s onim kojeg nitko ne čuje", kazao je Bernal, odgovarajući na pitanje o početku i kraju filma.
Govoreći o suvremenom Meksiku, rekao je kako danas Meksikanci "vježbaju slobodu koju nisu imali prije jer je postojala jaka cenzura i autocenzura, te postoji velika odgovornost da se govori o sivim područjima".
"Film je jedini koji to može učiniti s poezijom ali i provocirajući. I ja sam s ovim filmom htio vježbati slobodu, ali i potaknuti druge da urade isto. To može zvučati naivno, ali je tako", istaknuo je Bernal.
Upitan za svoju najizazovniju ulogu, odgovorio je kako mu je to teško reći, ali kako je uloga u "Lošem odgoju" bila teška zbog naglaska, dok je u filmu "Museo" Alonsa Ruizpalaciosa, koji se događa u osamdesetima, shvatio da igra svoga oca, što je bio zahtjevan proces kroz koji je učio i o njemu i o sebi.
Bernal je na kraju otkrio kako je, u datim okolnostima, zadovoljan što je glumac, iako bi želio biti i nogometaš, i igrač bejzbola, i pedijatar.... Ipak, priznao je, najviše bi volio biti pjevač salse, zbog čega se nada da postoji reinkarnacija.
Vesna Pažin / SEEcult.org
*Foto: SFF