• Search form

11.09.2013 | 11:35

Feminizam u praksi na 54. OS

Feminizam u praksi na 54. OS

Oktobarski salon u Beogradu, najveća međunarodna izložba savremene vizuelne umetnosti u Srbiji i jedna od najvećih u regionu, biće održan 54. put od 11. oktobra do 17. novembra u bivšoj robnoj kući “Kluz”, a osmislio ga je kustoski tim Red Min(e)d, fokusirajući se koncepcijski na feminizam koji živi u praksi, odnosno društvenu imaginaciju budućnosti koja ima pokretačku snagu transformacije svakodnevnog života i istovremeno u sebi nosi politiku odgovornosti prema društvu i okolini.

Izložba “Niko ne pripada tu više nego ti” 54. OS, nazvana prema zbirci priča Mirande Džulaj (Miranda July, No one belongs here more than you, Scribner, New York, 2007), baviće se svakodnevnim životom, odnosno pitanjem kako vidimo i razumemo ljudsku/neljudsku prirodu danas - u smislu održivosti zajedničkog i zajedništva, kroz odnos individualnog i kolektivnog, najavio je Kulturni centar Beograda, organizator OS.

Izložba 54. OS polazi od projekta “Living Archive” (Živi arhiv) kustoskog tima Red Min(e)d, koji čine Danijela Dugandžić Živanović, Katja Kobolt, Dunja Kukovec i Jelena Petrović.

Sa različitih pozicija u odnosu na iskustva i znanja (feministička teorija, savremena umetnost, kulturna produkcija i aktivizam) i iz različitih mesta u kojima žive i rade (Sarajevo, Ljubljana, Minhen, Beograd), članice tima Red Min(e)d bave se istraživanjem i otkrivanjem novih mogućih polja emancipacijskog mišljenja i delovanja kroz zajedničku ideju o feminizmu.

U okviru 54. OS, Red Min(e)d će se zajedno sa umetnicama i umetnicima, kolektivima i drugim učesnicama i učesnicima, baviti vizuelnim i diskurzivnim metodologijama koje istražuju, nanovo misle i prikazuju temu (ne)ljudske prirode. Koncept i struktura međunarodne izložbe savremene umetnosti “Niko ne pripada tu više nego ti” zasnovani su na specifičnom i utemeljenom razumevanju singularnih subjektivnosti, kolektivno povezanim i usmerenim ka spolja kroz feministički koncept “održivosti”.

Teoretičarka feminizma Rosi Brajdoti tu vrstu održivosti vidi kao “ponovno uspostavljanje subjekta kroz materijalno izgrađen osećaj odgovornosti i etičke uračunljivosti” prema društvu i okolini (Rosi Braidotti, Transpositions.  Transpositions: On Nomadic Ethics, Cambridge: Polity Press, 2006). Preispitivanje otelotvorenog sastava ljudske subjektivnosti zato zahteva jednu novu etiku lucidnosti i snagu transformativne kreativnosti. U tom smislu, izložba polazi od činjenice da su tela postala tehno-kulturološki konstrukti zahvaćeni u mrežu složenih, paralelnih i potencijalno konfliktnih odnosa moći kroz koje su savremeni kapitalistički uslovi svakodnevnog života internalizovali sve vrste istorijski posredovanih ideologija kao permanentno i jedino moguće stanje društvene stvarnosti. Kroz koncept o (ne)ljudskoj prirodi, izložba predstavlja izazov u potrazi za jednom novom (društvenom) imaginacijom mogućih budućnosti i njenom odgovornom politikom zajedničkog i zajedništva.

Izložba “Niko ne pripada tu više nego ti” polazi od vremenski neograničenog projekta Red Min(e)d “Živi arhiv” koji se bavi (ne)mogućnošću probijanja kroz okoštale strukture institucionalne i patrijarhalne proizvodnje znanja. “Živi arhiv” angažuje savremenu umetnost i feminističke kustoske prakse u prevazilaženju toga da se one samo pojavljuju kao simptom političkog, kulturnog i obrazovnog sistema današnjice. Zapravo, sledi pomake između politike pokreta i politike znanja, između individualnog rada i kolektivnih praksi usmerenih ka feminističkoj vrsti održivosti svakodnevnog života.

Zajedno sa umetnicama i umetnicima, kolektivima i publikom, biće kreirane različite “(ne)radne stanice”: izložba (umetnički radovi i performansi), perpetuum mobile (video radovi i razna zvučna, foto i tekstualna dokumentacija), audio/video kabina (snimanje na licu mesta: razgovori o umetničkom radu, intervjui, predstavljanja i diskusije), čitaonica (predstavljanje i razgovor o knjigama, online upitinik o razumevanju feminističke politike unutar savremene umetnosti), digitalna rerna (digitalizacija, editovanje i učitavanje snimljenih materijala na licu mesta), forum (mesto diskusija i razgovora) i kustoska škola (predavanja i radionice pisanja i artikulacije emergentnih tema u polju savremene umetnosti), najavio je KCB. U njima će se u danima otvaranja dešavati razgovori sa umetnicima, diskusije, performansi, kao i kustoske radionice o komunikaciji umetničkog rada i pristupa građenju znanja kroz živi arhiv.

Izložba “Niko ne pripada tu više nego ti” tako (ponovo) proizvodi interaktivni prostor - prostor glasne (feminističke) artikulacije, u kome je moguće misliti, preraditi, emancipovati i održati kako svoju sopstvenu tako i zajedničku poziciju.

Kako je navela Biljana Kašić (Thinking Living Archive; “Archiving” the Thoughts or Feminism or?, Living Archive notebooks, 2012), “Living Archive” se pojavljuje kao otvoreni prostor koji istovremeno znači i proizvodi dislokaciju i novu lokaciju, vidljivost i prisutnost nevidljivog, mogućnost i slobodu eksperimentisanja, omogućavajući time politizaciju prostora i vremena. Ne radi se, dakle, samo o tome kako biti interaktivan/na, već i o tome kako biti (ne)aktivan/a.

KCB je prvi put izabrao kustoski tim na javnom konkursu, posle niza uspešnih umetničkih direktora i kustosa te međunarodne izložbe, najstarije i najuglednije manifestacije u oblasti vizuelnih umetnosti u Srbiji.

Oktobarski salon je manifestacija koju je 1960. godine osnovao Grad Beograd kao izložbu najboljih ostvarenja u oblasti likovnih i primenjenih umetnosti lokalnog karatkera, po ugledu na izložbe Pariskog salona. Tokom istorije, OS je menjao koncepciju i oblike organizovanja, ali je ostao snažan izazov kreativnoj svesti i važna referentna tačka srpske, regionalne, a od 2004. godine i šire umetničke scene, kada je odlukom osnivača dobio međunarodni karakter. OS je tako kroz višegodišnju, veoma dinamičnu transformaciju prerastao od lokalne revijalne izložbe do međunarodne manifestacije sa izrazitim autorskim karakterom koju tokom jednoipomesečnog trajanja obiđe oko 50.000 posetilaca različitih generacija.

Prošle, 2012. godine, OS su osmislili kustosi Branislav Dimitrijević iz Srbije i Mika Hanula iz Finske, iskoristivši prostor bivše zapuštene zgrade Geozavoda u Savamaloj kao inspirativnu polaznu tačku za izložbu “Gud lajf / Good Life (fizički narativi prostorne imaginacije)". Umetnički radovi “implantirani” su u trenutno stanje prelepe zgrade Geozavoda u Karađorđevoj, kao i u njen istorijski narativ i arhitekturu.

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav