• Search form

15.06.2024 | 16:24

Frljićevi Karamazovi u Narodnom u Beogradu

Frljićevi Karamazovi u Narodnom u Beogradu

Zagrebačko kazalište mladih (ZKM) gostovaće 21. juna u Narodnom pozorištu u Beogradu diptihom “Braća Karamazovi” prema istoimenom romanu Fjodora Mihailoviča Dostojevskog, u režiji Olivera Frljića, koji je pružio savremenu obradu tog klasika ruske i svetske književnosti čija se radnja odvija u formi dvostruke predstave.

U beogradskom izvođenju “Braće Karamazovih”, organizovanom u saradnji s Beogradskim letnjim festivalom (Belef), predstava će biti igrana iste večeri iz dva dela – prvi “Sve srećne porodice liče jedna na drugu”, koji traje 140 minuta, počinje u 18 časova na Velikoj sceni, a drugi “Svaka nesrećna porodica nesrećna je na svoj način”, koji traje 80 minuta, počinje u 21 čas.

Dvostrukost je tematski tretirana na nivou reflektovanja pojedinačnih likova i njihovih odnosa, ali i kroz scenografske i kostimografske odluke i podelu glumaca, pri čemu su isti glumci angažovani u više uloga koje su međusobno komplementarne. Iako je u dosadašnjim pozorišnim adaptacijama romana “Braća Karamazovi” najčešće izostavljana linija priče o odnosu Aljošinog brata prema dečacima iz nižih socijalnih slojeva, u Frljićevoj pozorišnoj obradi ona dobija jednaku pažnju kao i takozvana glavna linija o braći Karamazovima i njihovom ocu.

“Ja u pozorištu više volim šavove, često i više od štofa od kojeg je komad sašiven”, naveo je Frljić o predstavi čija dramatizacija poštuje i prati “polifoniju punovrednosti glasova”, koju teoretičar književnosti Mihail Bahtin smatra glavnom odlikom poetike Dostojevskog.

Svi junaci ovog romana razlomljeni su unutar sebe, svaki lik na neki način predstavlja svet za sebe, a istovremeno ih gledamo iz različitih uglova, predstavljaju nam se iz više perspektiva, što je sve itekako izazovno za rad u teatru; oni su već kao lica u romanu izuzetno atraktivni i pozorišno provokativni, naveo je pozorišni kritičar Mladen Bićanić. Ili, kako u programskoj knjižici objašnjava dramaturškinja, uz reditelja i autorka dramatizacije i adaptacije Nina Gojić: “Kao što Dostojevski ispisuje svet kontradikcija, sukobljenih perspektiva i pluralističke perspektive na svet koji onemogućava bilo kakvu dogmatsku vizuru, u ovoj pozorišnoj verziji Braće Karamazovih polifonija postaje glavni princip organizacije materijala i gledalačkih optika koji je odveden do krajnosti odlukom da se sam čin gledanja predstave podeli na dve večeri… Disfunkcionalnim Karamazovima iz prve večeri suprotstavljena je u romanu donekle idealizovana, porodica klasno deprivilegovanih Snegirevih”.

Prvi deo “Sve srećne porodice liče jedna na drugu” na scenu donosi okosnicu romana – narativ o trojici braće (i četvrtom, nepriznatom), njihovom ocu i međusobnoj zapletenosti u porodične afere prepune zločina, krvoprolića i nesreće.

“Brutalnost, što tekstualna, što atmosferska, što vizuelna, utkana je u spoj dramaturgije i režije, stvarajući tako određeni lajtmotiv cele predstave, koja ne zaobilazi ni porodične stolove, ni romantične i prijateljske odnose, pa tako ni sami crkveni vrh. Ona na scenu donosi svu okrutnost i bestijalnost sveta u koje je Dostojevski smestio svoje protagoniste, sveta koji je naličje pakla, u čije se grotlo lako uvuče, a teško izađe”, istakla je u kritici predstave Antonela Tošić.

Drugi deo “Braće Karamazovih” – “Svaka nesrećna porodica nesrećna je na svoj način” obuhvata često zanemarivanu narativnu liniju o porodici Snegirevih i odnosu najmlađeg brata Karamazova, Aljoše, sa dečacima okupljenim oko najmlađeg sina Snegirevih, Iljuše. “Ove dve večeri odvojene su staleškom klauzulom”, naveo je Frljić u jednom razgovoru uoči premijere. “Tlačenje i marginalizacija jedne društvene klase transponirani su na nivo dramske strukture. Ta klasa je proterana u drugu predstavu, nije joj dato ni pravo da deli isti scenski i narativni prostor sa svojim izrabljivačima. Odnosi iz jedne predstave pojavljuju se u drugom klasnom registru, ali aktantski model gotovo ostaje nepromenjen – priča o Karamazovima se na nivou motiva i strukture ogleda u priči o Snegirevima…”.

U podeli su: Ugo Korani (Dmitrij Karamazov), Dado Ćosić (Ivan Karamazov/Kalugin), Adrijan Pezdirc (Andrej Karamazov), Jerko Marčić (Fjodor Karamazov/Poljski oficir/Perezvon), Linda Begonja (Lizaveta Smerdjašča/Ana Krasotkin), Katarina Bistrović Darvaš (Katerina Ivanova/Arina Petrovna Snegireva), Danijel Ljuboja (Smerdjakov/Akulov), Mateo Videk (Rakitin/Iljuša Snegirev), Dean Krivačić (Grigorij/Nikolaj Snegirev), Milica Manojlović (Marfa/Pelagija Vlasova), Milivoj Beader (Starec Zosima/Vrag/Lekar), Ivan Pašalić (Kolja Krasotkin), Hrvojka Begović (Lise/Ninočka Nikolajevna Snegireva/Olga), Petra Svrtan (Madam Hohlakova/Varvara Nikolajevna Snegireva/Maša) i Rok Juričić (Istražitelj/Smurov).

Frljić je izabrao i muziku, a u umetničkom timu su i scenograf Igor Pauška, kostimografkinja Zdravka Ivandija Kirigin, Dina Ekstejn (scenski pokret) i Marino Frankola (dizajner svetla).

Frljić je na 62. Međunarodnom pozorišnom festivalu MESS u Sarajevu  dobio za “Braću Karamazove” nagradu za najbolju režiju, a Ugo Korani je za uloge Dmitrija Fjodoroviča Karamazova i Kartašova, osvojio nagradu Hrvatskog glumišta 2022. za izuzetna ostvarenja mladih umetnika do 28 godina, kao i nagradu “Vladimir Nazor”.  

*Foto: Marko Ercegović

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav