• Search form

06.04.2014 | 12:45

O budućnosti scenske umetnosti

O budućnosti scenske umetnosti

Plesna predstava “Gustavija” Matilde Monije i La Robot (Monpelje/Ženeva), oslonjena na svet klasične burleske, gostuje 6. aprila na 11. Beogradskom festivalu igre, dovodeći u vezu dve koreografske veličine različitih umetničkih biografija, ali nadahnutih sličnim mislima o budućnosti scenske umetnosti.

Gustavija je žensko, zapravo - umetničko ime, a govori o važnim temama koje je opsedaju. To su vanvremenske, klasične teme poput onih o ženstvenosti, smrti, pozorištu... Kroz posrednu upotrebu alata burleske, Gustavija opisuje svoju profesiju: stranputice, brige, padove i radosti, od kojih su podjednako sazdani i umetnost i život.

Dok klasična burleska poseduje specifične kodove i tehnike koje se uočavaju u filmskoj produkciji (Piter Selers, Tati, Braća Marks, Kiton, Čaplin, Nani Moreti...), pozorišnom stvaralaštvu (Leo Basi, Ana i Bernard Blum...) i delima vizuelne umetnosti (Brus Nojman...), telesna burleska, međutim, ima korene u protraćenoj energiji, ponavljanju i nezgodi. Ono što je upadljivo u burleski, kako je naveo BFI, jeste skriveno u igri, jer igra nema ništa, ili skoro ništa, komično u sebi.

Gustavija” je, kako je naveo pariski “Mond”, britko pozorišno remek-delo koje priliči oštrici Matilde Monije (Mathilde Monnier). Duetski čin, kakav čas prikazuje igračice koje su pobegle iz zoološkog vrta, čas go-go devojke opsednute svojim kolenima, posebno je privlačan u svojoj prefinjenosti. “Vog” je istakao da Matilda Monije i La Ribot igraju isti lik u burlesknom okruženju – polu-klovnovski, polu-kabaretski, ali totalno poetičan, baveći se pitanjima života, smrti, seksualnosti, ženstvenosti…

Matilda Monije je kasno počela da se bavi igrom. Nakon iskustva sa Plesnom kompanijom Viole Farber, zainteresovala se za koreografiju, naizmenično stvarajući grupne i solističke ili duetne postavke. Njena umetnička ispitivanja kreću od sasvim običnog stvaranja pokreta, vodeći prema složenim pitanjima od zajedničkog interesa, do odnosa prema muzici, sećanju, uspostavljanju trajne ravnoteže. Imenovanjem na mesto direktora Koreografskog centra u Monpeljeu (1994), otpočeo je novi period u njenoj karijeri, otvaranje ka novim umetničkim oblastima i aktivno promišljanje o orijentaciji i podeli institucionalnog prostora. Njene predstave su izvođene na važnim scenama i međunarodnim festivalima. Često deluje kao samostalni kreator, ali i rado sarađuje sa važnim ličnostima iz sveta umetnosti u različitim projektima.

Koreografkinja, izvođačic i vizuelna umetnica La Ribot, rođena kao Maria Ribot u Madridu 1962. godine, predstavila je svoj rad do sada u mnogim pozorištima, umetničkim centrima i muzejima širom sveta. Sa sedištem u Londonu od 1997-2004. godine, činila je deo britanske Live Art scene, dok je u Madridu organizovala Desviaciones festival (1997-2001), koji je okupljao najznačajnije ličnosti savremene igre. Od 2004. živi u Ženevi, gde je predavala na Univerzitetu umetnosti do 2008. godine, pokrenuvši novo odeljenje posvećeno živim umetnostima - Umetnost/Akcija.

Svoju prvu produkciju "Milosrdni anđeo" kreirala je u Madridu 80-ih godina, a 90-ih je predstavila čuvene "Ugledne komade", a zatim "Prikaz", "Panoramix", “Tridesetičetiriklasičnakomada&jedanstriptiz”… Među njenim najvažnijim projektima, video-instalacijama i predstavama, nastalih u saradnji sa drugim umetnicima, izdvajaju se: “40 spontanih”, “Rupa koja se smeje”, “Gustavija”, “Marijači zovu“, kao i filmovi “Marijači 17” i “PARAposebni”.

La Ribot je 2012. postavila predstavu za Balet Lorane u Nansiju i otvorila svoju samostalnu izložbu u Muzeju savremene umetnosti u Meksiko Sitiju.

Premijera predstave “Gustavija” bila je 2010. godine na Festivalu plesa u Monpeljeu, a jedna je od 11 produkcija koje BFI predstavlja od 30. marta do 14. aprila u Beogradu, a delom i u Novom Sadu, Pančevu i Vršcu.

11. BFI nudi predstave istaknutih plesnih kompanija iz desetak zemalja iz celog sveta, među kojima je i od najpopularnijih koreografa današnjice Adonisa Fonjadakisa, koja će imati svetsku premijeru u završnici tog festivala.

Prvi put na BFI-ju gostuje trupa iz Australije - 7. aprila u Pozorištu na Terazijama nastupiće Kompanija Šona Parkera iz Sidneja predstavom “Srećan kao Lari” - zabavnom, razigranom i dirljivom koreografijom koja istražuje neuhvatljivu prirodu ljudske sreće. U kreaciji nagrađivanog australijskog koreografa Parkera, ta postavka kombinuje balet, brejkdens, vožnju rolera i fizički zahtevnu savremenu igru.

BFI se već sedam godina zaredom održava uz podršku kompanije Vip mobile koja, pored nagrade “Vip poziva”, doprinosi razvoju umetničke igre u Srbiji i kroz projekat za najmlađe “Vip talenti” i podršku Nacionalnoj fondaciji za igru.

BFI se i ove godine održava uz podršku Delegacije Evropske unije u Srbiji, i pod pokroviteljstvom Grčke, predsedavajuće Saveta EU.

Festivalski sajt je www.belgradedancefestival.com, a program se nalazi i u Kalendaru Portala za kulturu jugoistočne Evrope SEEcult.org

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav