• Search form

14.09.2018 | 20:34

Pejn: Ekonomičnošću do veće slobode

Pejn: Ekonomičnošću do veće slobode

Američki reditelj, scenarista i producent, dvostruki oskarovac Aleksander Pejn (57), specijalan gost Festivala nezavisnog američkog filma u Beogradu, izjavio je da uspeva da ostane kreativno nezavisan u sistemu velikih filmskih studija i da ne pravi kompromise u tom pogledu tako što se trudi da što je moguće više snizi troškove snimanja filma.

“Trudim se da budem ekonomičan, da držim troškove što je niže moguće tako da moji filmovi ne moraju da zarade jako mnogo novca da bi bili isplativi. Vrlo sam disciplinovan kada radim, moji filmovi su uvek ispod planiranog budžeta i uvek završeni na vreme. To mi onda daje slobodu u kreiranju sadržaja. To je način da branim poziciju stvaraoca”, rekao je Pejn 14. septembra na konferenciji za novinare u Domu omladine Beograda, gde je prethodne večeri prisustvovao otvaranju četvrtog festivala IndieBelgrade, a 15. septembra biće mu uručena nagrada “Indie Icon” za životno delo.

Pejn je rekao da nema odgovarajući odgovor na pitanje zašto filmski autori nisu više angažovani, poput Olivera Stouna i Majkla Mura ili pozorišnih kolega, ali je ocenio da je deo odgovora verovatno u samom sistemu kapitalizma i da je potrebno biti suptilno subverzivan.

“To je veliko pitanje, naročito u ovom trenutku kada se svet okreće u pogrešnom pravcu. Ne znam šta bi bio odgovor. Naravno da bi autori trebalo više da se angažuju. Možda je deo odgovora u samom sistemu kapitalizma. Politički filmovi ne prave mnogo novca, zato takvi projekti ne nalaze finansijere”, rekao je Pejn.

Pejn je rekao da je “stvar na autorima da nađu dobre metafore”.

“Publika u principu ne voli direktne političke stavove, ne voli pamflete. Treba naći filmski izraz koji je subverzivan na suptilniji način. Dobar primer za to su filmovi iz Istočne Evrope u vreme komunizma ili iranski filmovi danas koji nalaze priče koje su metafore i koje na suptilan način nalaze svoj put do srca ljudi”, rekao je Pejn, dobitnik Oskara za najbolji adaptirani scenario za filmove “Stranputice” (2004) i “Potomci” (2011).

Osvrćući se na fenomen svojevrsne cenzure u mejnstrimu, Pejn je rekao da je to duboko pitanje odnosa ideologije i kulture. Ne samo u SAD, kako je dodao, već u svim zemljama većina filmova samo potvrđuje dominantnu ideologiju te države.

“Ipak, u liberalnom svetu postoje filmovi koji uspevaju da otvore bitne teme, kao što je u Holivudu bila kritika rata u Vijetnamu ili problem obojenih ljudi. Deo odgovora je sigurno u ekonomiji. Pozorište može da ne košta gotovo ništa, zato na sceni možete da postavite sve što hoćete i da igrate i pred malim brojem ljudi. Produkcija filma je, kao što je poznato, izuzetno skupa. Zato mora da ima veliki broj gledalaca, što onda diktira sadržaj prijemčiv većini. To su opšte stvari”, rekao je Pejn.

Komentarišući tehnološku revoluciju i njen uticaj na kinematografiju, Pejn je priznao da nije “pravi čovek za tu temu”, jer nije mnogo upoznat sa tehnologijom.

“Na primer, mladi beogradski autor koji mi je ovih dana vodič po Beogradu rekao mi je da će uskoro snimati, a ja sam pitao: ‘Da li na 35mm ili digitalno’. Naveo mi je dilemu između čak pet digitalnih kamera, a ja ni za jednu od njih nisam ni čuo. Ja sam čovek starog kova. Razmišljam o priči, o tome kakvi su mi likovi, o osobinama mojih junaka, o tome gde će koji glumac da stoji u kadru, kakva će muzika da ga prati. To mi je bitno kod pravljenja filma, a tehnika se ionako menja na svakih šest meseci”, dodao je Pejn.

Prema njegovom mišljenju, ono što je bitnije u tehnološkoj revoluciji zapravo je način isporuke filma.

“Više ne morate da idete u bioskop, možete da gledate film na svom telefonu, ali onda se gubi iskustvo zajedništva”, rekao je Pejn, koji je ispričao i da je njegova ljubav prema filmu počela još u ranom detinjstvu, ali je ideja o snimanju filmova došla mnogo kasnije, tek pred studije.

“Zapitao sam sebe da li zaista hoću da upišem prava, kao što su roditelji želeli da uradim. Prijavio sam se za film i za novinarstvo. Mislim da bih bio zadovoljan i kao novinar, ali primili su me i u filmsku školu. Znao sam da, iako možda ne budem dobar u tome, svakako hoću da pokušam da se bavim filmom. Nisam želeo da umrem, a da ne probam”, dodao je Pejn.

Povodom nagrade “Indie Icon”, koja će mu biti uručena uoči projekcije njegovog filma “Smanjivanje” (2017), Pejn je izjavio da mu to priznanje mnogo znači, jer pokazuje da su njegovi filmovi našli publiku i van Amerike.

“Pitao sam direktora Festivala (Radoslava Pavkovića) koliko je drugih reditelja reklo ne pre nego što sam ja pozvan. Odgovorio je da sam ja bio prvi izbor. Bio sam vrlo dirnut, zaista. To je lični, ljudski gest, koji je važna dimenzija u svakom kontaktu. Naravno da mi je kao filmskom autoru drago kada dobijem veliku nagradu poput Oskara, kada mi aplaudira 2.000 ljudi u sali. To je sjajno za ego. Ali mi je bilo još draže kada mi je dve godine kasnije na ulici prišao jedan čovek i ispričao koliko je emotivno doživeo moj film ’Potomci’”, rekao je Pejn, koji je veliki uspeh postigao i filmovima “Građanka Rut”, “Sve o Šmitu”, “Nebraska”…

Pejn je rekao da mu je drago ako njegovo prisustvo u Beogradu može da promoviše festival IndieBelgrade, na kojem će publika videti filmove koji inače nemaju lokalnu distribuciju. To, kako je dodao, nije slučaj samo ovde, budući da je i sam na otvaranju festivala IndieBelgrade prvi put gledao “odličan američki film ‘Loše vaspitanje Kameron Post’”.

“Živim u Americi, a nisam ga video ranije, jedva da sam i čuo za njega. Ni kod nas nije imao veliku distribuciju”, dodao je Pejn.

Pejn je ocenio i da mladi danas ne gledaju stare filmove, te da ih nije lako naterati na to, iako bi ih obožavali.

Kao primer je naveo da je, kada je snimao “Potomke” sa Džordžom Klunijem i Šejnlin Vudli, tražio da jednu scenu urade u stilu Vudija Alena i Dajen Kiton u “Eni Hol”. Ona, međutim, nikada nije videla ni jedan Alenov film. Kasnije je na prijemu povodom promocije “Potomaka” predstavljena Al Paćinu, ali se ispostavilo da nikada nije videla ni neki njegov film.

Na pitanje kako pridobija zvezde koje bi mogle da igraju za veći honorar u blokbasterima, poput Džeka Nikolsona, Džordža Klunija ili Meta Dejmona, Pejn je rekao da “oni imaju novca kao sam bog, ali žele i da glume”.

“Kada sam se sastao sa Klunijem da razgovaramo o projektu ‘Potomci’,  došao je sa telohraniteljima, na zadnji ulaz restorana da izbegne pažnju. Pitao sam ga kako može da živi tako, bez ikakve privatnosti, to je strašno. Rekao je: ‘Da, ali sa statusom i zaradom zvezde mogu da pomognem da uopšte nastane film u kojem želim da igram’".

Foto: Jugoslovenska kinoteka

Pejn je 14. septembra posetio i Jugoslovensku kinoteku, obišavši stalne muzejske postavke i aktuelne izložbe u zdanju u Uzun Mirkovoj ulici.

Poseban utisak na njega ostavila je Carska panorama, pa je odgledao ceo program, a pažnju su mu privukli i originalna kamera braće Limijer, Legat Pavla Vuisića i drugih srpskih filmskih umetnika.

Tokom razgovora sa direktorom Jugoslavom Pantelićem, koji mu je predstavio srpsku filmsku baštinu, Pejn je u svoju beležnicu zapisao naslove većeg broja ostvarenja koja bi želeo da pogleda. Zainteresovao se i za evropski opus glumca srpskog porekla Svetislava Ivana Petrovića.

Obilazeći aktuelnu izložbu posvećenu Sonji Savić, izrazio je želju da tokom boravka u Beogradu pogleda i neki od njenih filmova na retrospektivi koja je u toku u Kinoteci.

U poseti Kinoteci Pejn je bio u društvu direktora fotografije Radana Popovića i osnivača Festivala nezavisnog američkog filma Hristine Hadžiharalabus i Radoslava Pavkovića.

 (SEEcult.org)

Zoran Popovic, Notes for Cine-Notes, Lutz Becker, 1975
Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav