• Search form

06.03.2010 | 23:19

Pobednici 6. ZagrebDoxa

Pobednici 6. ZagrebDoxa

Potresan kineski film “Žalba” Zhao Lianga o protivurečnostima današnje Kine, čija bi se radnja mogla smestiti i u većinu zemalja na prostoru bivše Jugoslavije, proglašen je najboljim filmom u međunarodnoj konkurenciji šestog ZagrebDoxa, a nagrađen je i priznanjem za najbolji film koji promoviše ljudska prava, dok je u regionalnom programu nagradu Veliki pečat osvojio austrijski “Toto” Petera Schreinera o potrazi za izgubljenim identitetom.

Film “Žalba” priča je o višegodišnjoj nenasilnoj borbi “malih” ljudi, pogođenih nepravdom, sa svemoćnom bešćutnom državnom birokratijom u nezainteresovanom, oportunističkom okruženju.

Liang je snimao ljude iz raznih delova Kine koji dolaze u Peking da bi podneli žalbe zbog zloupotreba i nepravdi lokalnih vlasti, a većina ih boravi pod improvizovanim zaklonima, čekajući mesecima, pa i godinama na rešenje svojih molbi. Reditelj Liang se pridružio nekolicini, posebno majci i kćeri čiju priču je pratio deset godina.

Prema navodima žirija za Veliki pečat u međunarodnoj konkurenciji, koji su činili reditelji Ibtisam Salh Mara’ana i Branko Ivanda, kao i filmski kritičar Janko Heidl, “Žalba” je “diskretnom suosećajnošća zabeležila niz dirljivih sudbina malih ljudi u potrazi za pravdom, odnosno svojim uverenjima”, a ujedno impresionira i očitom autorskom posvećenošću poslu, koja se ogleda u činjenici da je taj film uporno snimao više od deset godina.

Žiri za nagradu “Movies that Matter” za film koji na najbolji način promoviše ljudska prava istakao je u obrazloženju da bi se radnja “Žalbe”, iako je snimljena u Kini i događa se u vreme početka Olimpijskih igara u Pekingu, mogla smestiti i u mnoge druge delove sveta, posebno u države nastale na području bivše Jugoslavije.

Liang je, kako je istaknuto, uspeo da približi gledaocima kompleksnost i višeslojnost problema kroz pačvork sastavljen od netrpeljivosti konformističkog društva prema pojedincima koji se suprotstavljaju nepravdama, preko sudbina pojedinaca koje vlastiti angažman gura preko margine društva do mogućih dubokih društvenih promena koje obično počinju bezizglednom borbom protiv nepravde.

Žiri za nagradu “Movies that Matter” činili su glumac i reditelj Igor Galo, glumica i aktivistkinja Urša Raukar Gamulin i predsednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić, a posebno priznanje dodelio je hrvatskom filmu “Zašto?Ljubice Janković Lazarić o devojci Ani Dragičević koja je pet godina bila zatvorena u ludnici Lopača kod Rijeke, a sudeći prema viđenom - samo zbog lezbijske orijentacije. Sada se bori sa traumama, ali i traži zadovoljštinu na sudu.

Posebna priznanja u međunarodnoj konkurenciji dobili su filmovi “Zadnji vlak” kineskog reditelja Lixina Fana, koji je nedavno emigrirao u Kanadu, a prikazuje priču o tipičnoj porodici migracijskih radnika koja je i upečatljiva slika kineskog društa, te iranski film “Staklena kuća” reditelja i grafičkog dizajnera Hamida Rahmaniana, koji u najboljoj tradiciji iranske kinematograije emotivno pristupa problemu položaja žena u Iranu dramatičnim praćenjem sudbina nekoliko devojaka.

Najboljim filmom u regionalnoj konkurenciji proglašen je “Toto” bečkog dokumentariste Petera Schreinera o Italijanu koji je napustio rodni grad još dok je bio mladi buntovnik, a već 30 godina oženjen je Bečankom i zapravo je imigrant u Beču. Postaje nostalgičan za rodnim gradom i počinje da se vraća mislima u detinjstvo i mladost, krećući u potragu za samim sobom.

Prema navodima žirija, “Toto” je film “čiste kontemplacije - vreme zastaje, a unutrašnji glasovi kao da nam šapuću u uho”. Toto, koji živi između dve kultura, krenuo je u potragu za korenima. Schreiner je, prema navodima žirija, imao hrabrosti da snimi formalno precizan film o osobi koju sami nikad ne bismo uočili.

Žiri za regionalnu konkurenciju, koji su činili srpski reditelj i scenarista Dragan Nikolić, prošlogodišnji pobednik filmom “Kavijar konekšn”, zatim direktor direktor Međunarodnog filmskog festivala dokumentarnog i animiranog filma u Lajpcigu Claas Danielsen i hrvatski reditelj Goran Dević, dodelio je posebno priznanja srpskom filmu “Kriva jeMilice Denić iz Beograda.

Film “Kriva je”, kako je istaknuto, prikazuje kako se u skromnim produkcijskim uslovima, uz dobar izbor glavnog lica i čvrstu strukturu, može napraviti film koji usprkos jednostavnosti govori tačno, direktno i glasno o problemu zavisnosti, ali tako da taj problem ni u jednom trenutku ne dominira nad pričom o potrazi za identitetom jedne sasvim individualne mlade žene.

Glavna junakinja tog filma beogradske rediteljke Milice Denić je devojka Marija iz Gostivara u Makedoniji koja se drogira četiri godine, a čista je samo tokom letnjih pank festivala u Hrvatskoj, na koje odlazi svake godine. Ove godine to je mnogo teže, jer joj je zabranjen ulazak u Srbiju, a iz Skoplja ima samo jedan autobus za Hrvatsku koji ne ide preko Srbije. Taj voz, pak, ide samo do Dubrovnika. Tu Marija i Milica, njena najbolja prijateljica iz Beograda, odlučuju da stopiraju i usput spavaju po plažama. Tako stižu do krajnjeg odredišta.

Mali pečat za najbolji film autora/ke do 30 godina dodeljen je poljskom “BezdanuWojciecha Kasperska koji gledaoca, kako je naveo žiri, uvlači u samoću koju proživljava protagonista. Prateći tragača za zlatom koji nikome ne može da veruje, reditelj vešto prikazuje čoveka kome su njegova opsesija i priroda važniji od ljudi. Iako na prvu loptu može da deluje da su neki delovi filma previše režirani, zapravo se radi o dobro izvedenim elipsama, tako da je neupitna i dokumentaristička autentičnost, istakao je žiri.

Posebno priznanje dodeljeno je stilski potpuno drugačijem filmu “Sanja i Vrabac” mladog ruskog reditelja Andreya Gryzeva, u kojem su dominantni dijalozi koji deluju vrlo realno, sa mnogo emocija. Dvojica različitih prijatelja, koji rade na terminalu za drobljenje kamena, zbližavaju se u situaciji kada željno isčekuju platu kako bi mogli da se vrate kući.

Autor je uhvatio njihove svađe, zafrkancije, plač, Sanjine telefonske prepirke sa suprugom; situacije koje uspešno približavaju protagoniste i daju potrebnu emociju pomoću koje uviđamo kakav je život, ne samo Sanje i Vrapca, nego život hiljada takvih radnika, naveo je žiri, koji su činili studenti Matija Vukčić, Raul Brzić i Goran Čače.

Pobednik Pitching foruma ZagrebDoxa je filmski projekat “The Battery ManDušana Čavića i Dušana Šaponje iz Srbije, priča o Slaviši Pajkiću, poznatom kao Biba Struja, čije je telo sposobno da akumulira električnu energiju, a potom i da je prazni.

Na ovogodišnjoj radionici ZagrebDox Pro-a učestvovalo je 14 filmskih projekata u nastajanju, a nakon dvodnevnog rada pod mentorstvom predsednice Evropske dokumentarističke mreže (EDN) Cecilie Lidin i Ivane Milošević iz Instituta za dokumentarni film (IDF) u Češkoj, autori su predstavili projekte pred Pitching komisijom TV urednika i predstavnika filmskih fondacija.

Pobedničkom filmu Čavića i Šaponje pripala je Sony nagrada u iznosu od hiljadu evra.

Na ZagrebDoxu, najvećem festivalu dokumentarnog filma u regionu, prikazano je od 28. februara oko 150 filmova, a reprize nagrađenih su 7. marta, kada će biti proglašen i dobitnik T-Com nagrade publike.

Festival je počeo slovačkim filmom “OsadneMarka Škopa u punim dvoranama Movieplexa u Zagrebu, a  svečanom otvaranju prisustvovao je i predsednik Hrvatske Ivo Josipović.

Direktor ZagrebDoxa Nenad Puhovski poručio je publici uoči otvaranja da su organizatori u vreme krize imali mogućnost da odu u dva smera: fikciju ili stvarnost. Odlučili su da vide, shvate i osete kakav je svet u kojem živimo, zbog čega su kao novinu uveli i program “Stanje stvari”. Novost šestog ZagrebDoxa je bila i programska celina “Dox događanja”, koja je trebalo da vrati duh premijerama hrvatskih filmova.

ZagrebDox je i ove godine organizovao programe “Glazbeni globus”, “Kontroverzni dox” i “Happy dox”, dok su prateći programi uključili savremeni nemački dokumentarac u izboru direktora festivala DOK Lajpciga Claasa Danielsena, te Hrvatski autodox u selekciji Diane Nenadić.

Između ostalog, prikazan je i film “Dugo putovanje kroz istoriju, historiju i povijest” srpskog reditelja Željka Mirkovića koji, uz pomoć hrvatskog književnika Miljenka Jergovića i Marka Vidojkovića iz Srbije, vodi gledaoce na proputovanje nekada poznatim autoputem bratstva i jedinstva i to u kragujevačkom “jugu 45”.

Prikazan je i dokumenatarc “Bajaga - muzika na struju” Miloša Jovanovića o jednom od najpopularnijih rok izvođača na području bivše Jugoslavije, kao i sasvim drugačija priča Darka Drinovca o hrvatskoj pop zvezdi Severini i njenom koncertu u Beogradskoj areni pred 20.000 ljudi.

Nekoliko filmova imalo je dodatne projekcije zbog velikog interesovanja publike, a među njima su “Slučaj Coca-Cola” u kojem nemački reditelji German Gutiérrez i Carmen Garcia optužuju carstvo te američke i multinacionalne kompanije za kidnapovanje, mučenje i ubistvo sindikalnih vođa koji su nastojali da poboljšaju radne uslove u Kolumbiji, Gvatemali i Turskoj.

Dodatne projekcije imali su i filmovi “Dečko iz Cityja” o bankaru i poslovnoj (ne)etici u londonskom Sitiju, zatim “Drugi savršeni svijet” o digitalnim utopijama i internet svetovima kreiranima za rad, igru, prijateljstvo i ljubav, koji su režirali holandski autori Femke Wolting i Jorien van Nes, “Google Baby” izraelskog reditelja Zippija Branda Franka o globalizaciji i modernoj trgovini decom, te “Zašto kupujemo - tajne zavođenja potrošača” Jana Tenhavena.

ZagrebDox je odao posebnu počast nedavno preminulom hrvatskom filmskom velikanu Anti Babaji, prikazavši njegove dokumentarce koji su mu, prema vlastitom priznanju, služili kao eksperimenti za paradigme karatkeristične za njegovo igrano filmsko stvaralaštvo - “Jedan dan na Rijeci” ( (1955), “Brod” (1957), “Tijelo” (1965), “Čuješ li me?”  (1965), “Čekaonica” (1975) i “Čuješ li me sad?” (1978).

Organizator ZagrebDoxa je kuća Factum, a festivalski sajt je www.zagrebdox.net

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav