Popis nepoznate baštine
Albanija u nastojanjima da katalogizira svoje nepoznate vrijednosti Prodaja drevne, ali nepoznate ikone naglasila je potrebu za centralnim registrom svih istorijskih artefakata, čime bi ih se moglo spasiti od nelegalne prodaje. *Piše: Ben Andoni Ranije nepoznata ikona iz 18. vijeka podigla je kratku pomamu u Tirani. Naime, ikona je u oktobru prodana na dobrotvornom balu, na kojem je domaćica bila Liri Berisha, supruga albanskog premijera.
Albanija u nastojanjima da katalogizira svoje nepoznate vrijednosti
Prodaja drevne, ali nepoznate ikone naglasila je potrebu za centralnim registrom svih istorijskih artefakata, čime bi ih se moglo spasiti od nelegalne prodaje.
*Piše: Ben Andoni
Ranije nepoznata ikona iz 18. vijeka podigla je kratku pomamu u Tirani. Naime, ikona je u oktobru prodana na dobrotvornom balu, na kojem je domaćica bila Liri Berisha, supruga albanskog premijera.
Neki od medijskih kritičara su optužili kako nju, tako i dječju fondaciju koju vodi, da se bave ilegalnom prodajom religijskih artefakata, a tu optužbu kolekcionar, koji je ponudio ikonu na prodaju, oštro poriče.
No, dok i dalje tutnja kontroverza, stručnjaci za pitanja naslijeđa kažu da ova afera upozorava na opasnosti s kojima su suočena mnoga od albanskih umjetničkih vrijednosti.
Pohranjene u privatnim zbirkama, umjetnine nisu katalogizirane, što povećava rizik od ilegalne trgovine na crnom tržištu.
Vjeruje se da je ikona, koja je za 75.000 EUR prodana na aukciji kosovsko-albanskom biznismenu Hetemu Ramadani, djelo albanskog slikara Konstandina Shpataraku. Ranije je pripadala porodici savremenog slikara, Alush Shima.
Porodica Shima ikonu nije bila registrirala pri albanskom Nacionalnom centru za popis kulturne imovine, NCCPI (Albania's National Centre of Cultural Property Inventory). Registrirao ju je Ramadani, nakon kupnje na aukciji.
Misija ovog centra je da izvrši registraciju sve kulturne imovine i pokretnina Albanije, koje se nalaze u muzejima, galerijama, umjetničkim ustanovama, vjerskim zajednicama i privatnim zbirkama.
Dashnor Kononozi, osnivač i bivši direktor NCCPI-ja, nije iznenađen činjenicom da licitirana ikona nije bila ranije registrirana.
Kaže da nije uobičajeno da privatni kolekcionari registriraju svoje kulturno blago, bez obzira što je to i u njihovom interesu.
Centar je formiran početkom devedesetih godina, nakon kraha zakona i poretka, koji je pogodio Albaniju nakon pada komunizma, vodeći do brojnih krađa iz muzeja, arheoloških parkova, te posebno sa vjerskih lokacija, obzirom da su one često bile na zabačenim mjestima i bez obezbjeđenja.
Kada su vlasti zatražile pomoć od Interpola pri otkrivanju i povratku tih vrijednosti, međunarodna policija je tražila dokaz i podatke o vrijednostima, nakon čega se pokazalo da stvaranje NCCPI-ja predstavlja neophodnost.
„U to vrijeme sam tražio od vlasti podatke o ukradenim predmetima, ali ti podaci nisu postojali“, sjeća se Kokonozi.
Nakon što je sam proveo istraživanje s ciljem da utvrdi kako bi takav centar mogao funkcionirati, Kokonozi je uspio privoljeti Svjetsku banku da ga finansira.
NCCPI kreira neku vrstu „pasoša“ za svaki predmet koji katalogizira, bilježeći vrstu, naziv, autora, vlasnika, mjesto gdje je pronađen, trenutnu lokaciju i period ili pokret kojem pripada. Fotografije upotpunjuju podatke.
Na taj način Centar služi kao svojevrsna baza nacionalnog blaga, kao i ured za registraciju vlasništva.
Zakonski, vlasnici artefakata, kao što je Shpartakuova ikona, su obavezni da ih registriraju u centru kulturne imovine. No, Izet Duraku, trenutni direktor NCCPI-ja, priznaje da je, gotovo dvije decenije nakon osnivanja, to i dalje rijetkost.
“Katalogizacija artefakata u muzejima, umjetničkim galerijama i arheološkim parkovima je skoro završena, no identifikacija i registracija artefakata u privatnim zbirkama je još uvijek u povoju“, kaže.
“Što više vremena prođe bez registriranja ovih artefakata, to je veći rizik od nepopravljive štete po našu očevinu“, dodaje Duraku.
Prema Durakuu, neki od privatnih vlasnika ne registriraju vrijedne predmete iz porodične baštine, kao što su zlatom ukrašene narodne nošnje, jer nisu svjesni njihove stvarne vrijednosti.
Ostali šute o vrijednostima u svom vlasništvu iz manje plemenitih razloga.
„Neki vlasnici – daleko od toga da ne znaju vrijednost svog bogatstva – ustručavaju se od registracije, jer se nadaju prodaji na ilegalnom tržištu umjetninama“, ustrajan je Duraku.
NCCPI se suočava sa nedostatkom finansiranja, što predstavlja zajednički problem većini institucija koje se bave kulturnim naslijeđem u Albaniji. Nedovoljno finansiranje znači da ovaj centar ne može pokrenuti kampanju razvoja javne vijesti, koja bi mogla potaknuti vlasnike artefakata da ih registriraju.
Samo zbog tog razloga direktor NCCPI nije nezadovoljan nedavnom strkom oko aukcije ikone i napominje: „Buka koja je nastala u posljednjih nekoliko sedmica prodajom ove vjerske ikone je naglasila potrebu za registracijom kulturnih artefakata“.
*Tekst je deo produkcije projekta “Balkanska inicijativa za saradnju, razmenu i razvoj kulture (BICCED)” koji je posvećen analitičkom izveštavanju o kulturnim politikama na Zapadnom Balkanu, a realizuje ga Balkanska istraživačka regionalna mreža (BIRN). SEEcult.org je jedan od partnera projekta, koji finansira Švajcarski program za kulturu na Zapadnom Balkanu (SCP). Tekstovi su originalno objavljeni u okviru sekcije “Culture watch” na sajtu BIRN-a, a zainteresovani se mogu prijaviti i na mesečni “Culture Watch” bilten.