• Search form

09.01.2012 | 14:15

Povoljnije na Sveta čudovišta

Ulaznice za predstavu "Sveta čudovista" londonskog Sadlers Vels Teatra, koju će Silvi Gilem (Sylvie Guillem) i Akram Kan (Khan) izvesti krajem marta na otvaranju devetog Beogradskog festivala igre (BDF), u pretprodaji su još samo do 23. januara.

Ulaznice za tu kultnu predstavu moguće je nabaviti u pretprodaji po ceni od 1.900 i 2.200 dinara na blagajnama Opere i teatra Madlenianum u Zemunu i u Knez Mihailovoj.

Povoljnije na Sveta čudovišta

Ulaznice za predstavu "Sveta čudovista" londonskog Sadlers Vels Teatra, koju će Silvi Gilem (Sylvie Guillem) i Akram Kan (Khan) izvesti krajem marta na otvaranju devetog Beogradskog festivala igre (BDF), u pretprodaji su još samo do 23. januara.

Ulaznice za tu kultnu predstavu moguće je nabaviti u pretprodaji po ceni od 1.900 i 2.200 dinara na blagajnama Opere i teatra Madlenianum u Zemunu i u Knez Mihailovoj.

Francuska baletska diva i jedna od najznačajnijih baletskih zvezda današnjice, Silvi Gilem, prvi put gostuje u Srbiji, a 28. i 29. marta nastupiće sa Kanom na muziku živog orkestra.

Britanski “Tajms” naveo je za predstavu “Sveta čudovišta” da ujedinjuje “dva zanosno dobra igrača suprotnih klasičnih disciplina - baleta i kataka - i vodi ih do neverovatnih granica koje niko nije ranije otkrio. Poseban susret umnog i telesnog”.

Sveta čudovišta, odnosno sakralni monstrumi, termin je koji se pojavio u Francuskoj u XIX veku, kao nadimak za velike pozorišne zvezde poput Sare Bernar. Njime se označavala pozicija kakvu su imale ikone tadašnjeg umetničkog sveta, kojima bi publika i štampa već dodelili božanski status.

Prema navodima Silvi Gilem, taj status, međutim, uvek bi imao i svoje naličje. Pre svega u svakodnevnom životu koji uvek mora biti usklađen sa očekivanjima publike, za koju uvek morate biti vrhunski, pozitivni, dobri…

“Ne postoji prostor za grešku, nesavršenost, kao ni prostor za istinske osećaje i emocije. Status božanstva pretvara se u nehumano, gotovo monstruozno stanje. Radi se o onoj vrsti iskustva koju svi nosimo iz detinjstva, kada smo bili okruženi očekivanjima starijih od sebe, naših roditelja, učitelja… Donekle su i sva deca sveti monstrumi. Ja sam klasična igračica. Pripremala sam se da budem balerina, ali ne mogu reći da je moje verovanje sadržano u stilu, tehnici ili tradiciji. Ono što mogu da tvrdim, jeste da mesto na kome igram, bez obzira na ono što igram, osećam kao božansko mesto. Scena je čudovište... moje sveto čudovište”, navela je Silvi Gilem.
Osim Silvi Gilem i Kana, u predstavi učestvuje i grupa muzičara (Alies Sluiter - violina, Coordt Linke - perkusije, Faheem Mazhar - vokal, Juliette Van Peteghem - vokal i Laura
Anstee čelo).

Silvi Gilem je trenirala gimnastiku, spremajući se za Olimpijadu, da bi u 11. godini preusmerila ambicije i upisala se u Baletsku školu Opere u Parizu.

Kada joj je bilo 16 godina, 1981, zahvaljujući nesvakidašnjem talentu, inteligenciji i posvećenosti, dobila je angažman u ansamblu Baleta Opere u Parizu. Osvojila je 1983. Zlatnu medalju na Baletskom takmičenju u Varni, što je učinilo da dobije prvu solo ulogu, i to Kraljicu Drijada u baletu “Don Kihot” u postavci Rudolfa Nurejeva.

Krajem 1984, nakon “Labudovog jezera”, takođe verzije Nurejeva, dobila je titulu zvezde (étoile), najviše pozicije u igrača u baletskoj kompaniji, a ujedno i najmlađe u istoriji Baleta pariske Opere. Već 1987. godine, igrala je naslovnu ulogu u za nju kreiranom baletu Vilijama Forsajta “U središtu, nešto uzvišeno”.

Londonski Kraljevski balet joj je 1988. poverio naslovnu ulogu u baletu “Žizela”, postavci u čast 50. rođendana Nurejeva. Nakon ogromnog uspeha te produkcije, napustila je Pariz i stigla u London, birajući status slobodne umetnice i stalne gošće Kraljevskog baleta. Njena želja da na vrhuncu karijere postane samostalna i ne pripada ni jednoj vodećoj baletskoj kompaniji, doneo joj je nadimak Mademoiselle Non.

Ugovorom o gostovanju u Kraljevskom baletu, osim vodećih klasičnih rola, dobija i prve uloge u Aštonovim baletima „Pepeljuga”, „Margareta i Arman“ (prva koja je zamenila Margot Fontejn), „Mesec na selu“, Mak Milanovim baletima „Julija“, „Manon“, „Princ pagoda“i „Zimski snovi“, kao i Robinsovom „Koncertu“.

Njena stalna želja za savremenim istraživanjima, inspirisala je upravu kompanije da postavi smele naslove tog vremena, poput Mats Ekove „Karmen“, Forsajtovih baleta „Herman Šmerman“, „Steptext“ i nove verzije komada „Firsttext“, kao i predstava kojima je ona bila inspiracija, poput Robinsove „Druge igre“, Bežarovog „Meseca“ i virtuoznog „Grand Pas Clasique“ Viktora Gsovskog, kome je udahnula neočekivani humor.

Silvi Gilem je 1995. kreirala TV program „Evidentia“, koji joj je doneo nekoliko međunarnodnih nagrada. Za Nacionalni balet Finske postavila je verziju baleta „Žizela“ 1998. godine, a potom i za Balet milanske Skale 2001.

Iste godine, postala je prva dobitnica nagrade “Nižinski” za najbolju balerinu sveta,a u govoru zahvalnosti kritikovala je „supermarket kulturu“ takvih priznanja.

Nedugo zatim, pojavile su se njene potpuno nage fotografije, bez trunke šminke, u francuskom izdanju magazina “Vogue”.

Gilemova je 2003. režirala omaž Nurejevu, a 2006. se potpuno oprostila od klasične igre i posvetila savremenom izrazu, sarađujući sa koreografima poput Akrama Kana i Rasala Malifanta, kao pridruženi umetnik Teatra Sadlers Vels.

Pored mnogobrojnih nagrada, nosilac je Crvene lente Grada Pariza (1993), titula Viteza legije časti i Oficira Legije časti (1994 i 2009), Oficira Reda nacionalnih zasluga (1999) i Komandira Reda Britanskog Kraljevstva (2003).

Akram Kan je takođe proslavljeni umetnik i jedan od najpriznatijih koreografa svoje generacije u Britaniji.

Rođen u Londonu 1974. godine, u porodici poreklom iz Bangladeša, počeo je da igra kada mu je bilo sedam godina. Učio je kod izuzetnog katak plesača i pedagoga Sri Pratapoa Pevera, a scensku karijeru je počeo već u 14. godini, kada je izabran da igra u čuvenoj “Mahabharati” Pitera Bruka.

Produkcija je gostovala širom sveta 1987-89, a uspeh je rezultirao i TV verzijom komada. Nakon perioda izučavanja savremene igre i rada sa trupom X-Group Project Ane Tereze de Kersmaker u Briselu, Kan je 90-ih počeo da stvara prve samostalne predstave, podjednako posvećen klasičnom katak repertoaru i modernom izrazu.

Sopstvenu kompaniju osnovao je 2000. godine, kao svojevrsnu platformu za inovacije i mogućnost sve raznovrsnije saradnje sa umetnicima drugih disciplina, od pozorišta, filma i muzike, do književnosti i vizuelnih umetnosti. Bio je koreograf sa stalnim angažmanom i stalni saradnik Centra South-Bank do aprila 2005, kao prvi umetnik koji je dobio taj status iako nije muzičar. Trenutno je stalni saradnik londonskog Sadlers Velsa.

Njegova postavka “In-I” nastala je u saradnji sa glumicom i oskarovkom Žilijet Binoš, vizuelnom dizajnerkom Aniš Kapor i kompozitorom Filipom Šepardom. Ostale postavke su “Sveti monstrumi” i “Varijacije” sa Londonskom simfonijetom, u čast 70. rođendana kompozitora Stiva Rajha.

Predstava “Nula stepeni” koju potpisuje i Sidi Larbi Šerkauji, nominovana je za nagradu “Lorens Olivije”, a osvojila je i prestižnu australijsku Halpman nagradu za koreografiju (2007).

Raniji poznati Kanovi naslovi su “Kaash” (2002) sa Aniš Kapor i “ma” (2004) po tekstu Hanifa Kurejšija, za koju je osvojio Southbank Show nagradu (2005). Kan je bio i koreograf koncerata Kajli Minog u Australiji (2006) i Velikoj Britaniji (2007).

Dobitnik je brojnih priznanja, uključujući Nagradu za koreografiju Fondacije Džervud (2000), Nagradu za izuzetnog početnika od Dance Critics' Circle (2000) i Time Out Live (2002). Zatim, Nagradu Movimentos festivala (2004), Priznanje istaknutom umetniku u okviru Nacionalnih plesnih nagrada koje dodeljuje Critics' Circle (2005), a bio je nominovan i za nagradu Nižinski (2002). Primio je Nagradu za izuzetna dostignuća u međunarodnoj igri koju dodeljuje ITI-UNESCO (2007), Helpman nagradu za najboljeg muškog igrača (Sidnej, 2007), kao i počasni doktorat Univerziteta De Montfort za doprinos britanskoj umetnosti (2004).

Osim Silvi Gilem i Kana, BDF u devetom izdanju, od 28. marta do 12. aprila, nudi i predstave iz Španije, SAD, Austrije, Holandije, Francuske, Holandije, Izraela i Kanade, a osim u Beogradu, pojedine će gostovati i u Novom Sadu i Zrenjaninu.

Među zvezdama BDF-a najavljen je i Leo Mujić, baletski umetnik i koreograf iz Beograda, koji je ostvario izuzetnu međunarodnu karijeru, a kao novi laureat priznanja “Vip poziva”, nastupiće 4. i 5. aprila u Beogradu i Zrenjaninu, u predstavi kompanije Jacoby & Pronk (Amsterdam/Njujork).

Najavljena je i Nacionalna plesna kompanija iz Madrida koja će nastupiti 31. marta u Sava centru koreografijama koje potpisuju Anabel Lopez Očoa, Angelin Preljocaj i Aleksandar Ekman.

Ekman potpisuje i jednu od koreografija koje će publika moći da vidi i naredna dva dana u novosadskom SNP-u i Madlenianumu. Cedar Lake balet izvešće, osim Ekmanove, i koreografije Regine van Berkel i Hofeša Šehtera.

Šehterovom audio-vizuelnom predstavom “Politička majka”, u izvođenju njegove londonske kompanije, 12. aprila će biti i završen 9. BDF.

Publika 9. BDF-a videće i predstave Liquid Lofta iz Beča (Glava koja govori, Kris Haring), Kompanije Emanuela Gata iz Istra u Francuskoj (Precizni uglovi, Emanuel Gat), kao i dve predstave Kompanije Josija Berga i Odeda Grafa iz Tel Aviva (Izgubljena životinja i 4 muškarca, Alisa, Bah i jelen).

Među zvezdama BDF-a je i Kristal Pajt, dobitnica ovogodišnje nagrade festivala Jacobs Pillow, koja će se predstaviti komadom “Tamne materije”, u izvođenju trupe Kidd Pivot iz Frankfurta.

Učestvuje i kanadska kompanija La La La Human Steps iz Montreala, a ponovo dolazi i Holandski plesni teatar iz Haga, koji će izvesti “Čežnju” i “Leptira” Sol Leon i Pola Lajtfuta.

Sajt BDF-a je www.belgradedancefestival.com, a program se nalazi i u Kalendaru Portala za kulturu jugoistočne Evrope SEEcult.org

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav