• Search form

17.05.2011 | 12:50

Raša poziva na 54. Bijenale

Raša poziva na 54. Bijenale

Beogradski umetnik Dragoljub Raša Todosijević poziva na 54. Bijenale umetnosti u Veneciji video porukama kojima daje kratka objašnjenja tematike kojom se bavi njegova izložba “Svetlost i tama simbola” u Paviljonu Srbije - promenljivosti tumačenja simbola tokom istorije, pitanja percepcije forme i sadržaja i kompleksa radova različitih koncepcija i vremena nastanka, objedinjenih u instalaciji “Dnevnik”.

Todosijevićeva izložba “Svetlost i tama simbola” u Paviljonu Srbije na Đardinima biće svečano otvorena 2. juna, a vezujući se za osnovnu temu 54. Bijenala - “Iluminacije”, činiće je tri međusobno povezana segmenta.

Serija radova “Gott liebt die Serben” (Bog voli Srbe), izlagana u desetinama najuglednijih muzeja i galerija sveta, inspirisana je radovima Gistava Kurbea i Marsela Dišana koji su značenja svojih dela prepustili tumačenjima posmatrača van ustaljenih ideoloških ili religioznih sadržaja.

Tom serijom instalacija, Todosijević vodi raspravu o promenljivosti značenja i interpretacije simbola (npr. svastika) u zavisnosti od istorijskih prilika i ideoloških matrica.

“Gledajući iz okruženja u kojem se čovek nalazi, on često smatra da je njegovo shvatanje simbola ili da su njegova tumačenja simbola deo jedne čvrste i teško upitne tradicije koja u svom nepromenljivom obliku opstaje vekovima. To u samoj osnovi nije tačno. Isti simboli mogu se tumačiti na potpuno različite načine, a iza odgovora na pitanje kako ih tumačimo - gotovo uvek se nalaze istorijske okolnosti”, naveo je Todosijević u video poruci-pozivu na 54. Bijenale.

Posebnu celinu čini i projekat “Dnevnik”, koji se sastoji od više od stotinu  manjih radova različitih koncepcija, izvedenih različitom tehnikom i različitih dimenzija.

Reč je o stalno dopunjavajućoj ili narastajućoj celini promenljivih veličina i promenljivih odnosa, kako je naveo Todosijević u video pozivu na Bijenale.

"Svaki taj pojedinačni deo ‘Dnevnika’ shvaćen je kao zaokruženo delo i zato to zaista nisu skice, ali koncepcijski mogu nekako prethoditi delu većih razmera u ovoj ili onoj varijanti”, naveo je Todosijević.

Izložbu “Svetlost i tama simbola” čine i instalacije kojima Todosijević preispituje promenjen odnos i percepciju sadržaja i forme, posebno u skulpturalnim oblicima, tj. u objektima, u vezi sa zatečenim, okamenjenim shvatanjima i za njega “nadasve sumnjivim uporištima u istoriji ideja”.

“Pitanje forme i sadržaja, konačno i percepcije umetničkog predmeta, kod mene je začeto dečjom uličnom igrom pod nazivom ‘Kutija za cipele’. Mi bismo u prazne kutije za cipele stavljali cigle, a potom bi te iste kutije, zatvorene, ostavljali na trotoaru. Prolaznik, koji bi šutnuo neku od kutija, mogao bi osetiti razliku između fome i nevidljivog sadržaja”, objasnio je Todosijević u  kratkom igranom filmu-poruci, u produkciji Muzeja savremene umetnosti Vojvodine (MSUV), koji je i ovogodišnji producent izložbe u Paviljonu Srbije.

Todosijević izložbom “Svetlost i tama simbola”, čija je kustoskinja Sanja Kojić Mladenov, nastavlja postojano kritičko preispitivanje shvatanja i tumačenja simbola i njihove vekovima utemeljene tradicije koja opstaje čak i u savremenom svetu.

Prema navodima komesara Paviljona Srbije, direktora MSUV Živka Grozdanića, rasprostranjenost određenih ideja i njihova čvrsta pozicija u globalizovanom svetu obavezuju i komesara i umetnika da u prostoru Paviljona Srbije dekonstruišu sve istorijske i nacionalne simbole.

Ideologija izložbe, prema navodima Grozdanića, skup je otvorenih, sasvim racionalnih zamisli, čija će eksplicitna poruka biti konstituisana tokom trajanja Bijenala u odnosima očekivanog, neočekivanog, prihvatljivog i neprihvatljivog, javnog i tajnog, svetlosti i tame. Umetnički projekt Todosijevića stoga je nepregledna mapa po kojoj se posetilac može kretati u svim pravcima prošlosti i bududnosti.

Raša Todosijević, rođen 1945. u Beogradu, diplomirao je na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu 1969. godine, a u Beogradu i živi i radi u kao slobodan umetnik.

Jedan je od ključnih protagonista konceptualne umetnosti koji je još krajem 60-ih i početkom 70-ih godina učinio radikalni otklon od ideologije i prakse socijalističkog modernizma uključivši se u nove umetničke tokove koji su onovremeno nastajali na svetskoj kulturnoj sceni. Sa kolegama iz neformalne grupe Šestoro umetnika (Marina Abramović, Era Milivojević, Neša Paripović, Zoran Popović i Gergelj Urkom), okupljenih oko beogradskog Studentskog kulturnog centra, doprineo je afirmaciji nove umetnosti na prostoru tadašnje Jugoslavije i izvršio snažan uticaj na mnoge savremene umetnike.

Njegov rad je prožet političkom i društvenom kritikom, kroz stalno preispitivanje tradicionalnih umetničkih sistema, ali i društva u celini.

Umetnička praksa Todosijevića usmerena je ka istraživaju u različitim medijima i tehnikama, od izvođenja performansa, akcija, video radova, instalacija, ambijenata do problematizovanja medija slikarstva i samog postupka slikanja.

Neke od njegovih najpoznatijih serija umetničkih radova su: “Decision as Art”, “Šta je umetnost?” (“Was ist Kunst?”), “Bog voli Srbe” (“Gott liebt die Serben”), "Moji Fuxus klaviri"...

Todosijevićev performans odlikuje provokativno i agresivno ponašanje kojim iritira ono negativno u čoveku da bi mu ukazao na taj problem, kao u radovima “Was ist Kunst?”, “Vive la France- vive la tyrannie”, “Decision as Art”... Radove “Nijedan dan bez crte” (“Nula dies sine linea”), izvodi tokom 70-ih godina u različitim galerijama i muzejima, demistificirajući sam umetnički čin, ironično ga povezujući s činom rada i “vežbanja ruke” i kontekstom izlaganja umetničkog dela. Sedamdesetih realizuje i brojne kolaže kojima preispituje autoritete i autorstvo u svetu umetnosti.

Devedesetih godina Todosijević koristi sredstva oglašavanja, poput novina, plakata i radija, te započinje seriju pseudooglasa i pseudoreklama, oglašavajući fiktivnu umetničku akademiju Todosijević, fiktivnu korporaciju Todosiyevitch- Malevich sl. Ciklusom instalacija, crteža i skulptura, započetim 1989. godine, “Gott liebt die Serben”, Todosijević ironizira nacionalistički kič, dovodeći ga do krajnosti, kao na primer u Beogradu i Čačku 1998. godine, kada na stolovima spojenim u obliku svastike servira gostima srpsko nacionalno jelo - pasulj, hleb i pivo.

Od 2000. godine izvodi akcije u urbanom prostoru - “Majka na prodaju” na bilbordima, autobusima, tramvajima...

Takođe, Todosijević od 70-ih piše teorijske tekstove, likovne kritike i priče kao što su: "Za umetnost - protiv umetnosti" (Beograd 1974) "Edinburška izjava - Ko profitira od umetnosti a ko pošteno zarađuje" (Beograd 1975), "Šta su linije" (Beograd 1977), "Umetnost kao kritika društva", "Umetnost i revolucija”, koje objavljuje u katalozima i stručnoj štampi.

Autor je i više knjiga priča o umetnosti.

Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama, u prestižnim galerijama i muzejima širom sveta, a njegovi radovi su, između ostalog, otkupljeni za Muzej savremene umetnosti u Beogradu, Muzej moderne umetnosti u Ljubljani, Centar Žorž Pompidu - Bobur u Parizu, Modern Museet Stockholm, MSU u Kumamotu...

Dobitnik je nagrade ArtsLink za 2004. godinu Njujorku, rezidencijalne nagrade IASPIS u Stokholmu 2001. i nagrade Emili Harvi (Emily Harvey) fondacije Njujork-Venecija 2006. Takođe, dobitnik je nagrade 50. Oktobarskog salona u Beogradu, kao i nagrade "Politike" za 2009.

Radovi Raše Todosijevića, uključujući više desetina priča, nalaze se i u Galeriji umetnika portala SEEcult.org.

Na 54. Bijenalu, čija je umetnička direktorka Biče Kuriger (Bice Curiger), biće rekordnih 89 nacionalnih učesnika, uz više od 80 umetnika na centralnoj izložbi “Iluminacije” (ILLUMInations).

Među nacionalnim učesnicima su i sve zemlje sa prostora bivše Jugoslavije, osim Bosne i Hercegovine.

Crna Gora predstavlja se izložbom “Obod i bistre vode”, na kojoj učestvuju Ilija Šoškić, Natalija Vujošević i projekat “Marina Abramović Cetinje Community Center Obod” (MACCOC) umetnice Marine Abramović, posvećen budućem internacionalnom multimedijalnom centru koji planira da otvori u prostoru bivše fabrike frižidera “Obod” na Cetinju. Komesari crnogorske izložbe su Petar Ćuković i Svetlana Racanović, a biće otvorena u plati “Malipiero”.

Hrvatska će na 54. Bijenalu predstaviti radove pokojnog konceptualnog umetnika Antonia G. Lauera a.k.a. Toma Gotovca (1937-2010) i zagrebačke grupe BADco. - prema izboru kustoskog kolektiva WHW (Što, kako i za koga). Gotovac i BADco. odabrani su kao dve umetničke pozicije koje dolaze iz različitih i specifičnih konteksta delovanja, ali ih objedinjuje preokupacija kako se umetnost situira u društvenom kontekstu i unutar različitih medijskih i perceptualnih sklopova.

Makedoniju predstavlja umetnički kolektiv Zero, odnosno Aleksander Stankoski, Igor Toševski, Bedi Ibahim, Zlatko Trajkovski, Siniša Cvetkovski, Miško Desovski, Perica Georgiev i Gorančo Gjorgjievski, koji je i kustos sa Majom Čankulovskom Mihajlovskom, a komesar je Maja Krstevska. Makedonska prezentacija na 54. Bijenalu obuhvata i izložbu Žarka Bašeskog, čiji je komesar Toni Čatleski, a kustos Emil Aleksiev.

Sloveniju predstavlja Mirko Bratuša, a komesar izložbe, koja će biti otvorena u galeriji “A+A”, je Nađa Zgonik.

Kao i do sada, nacionalne izložbe biće održane u paviljonima na Đardinima, u Arsenalu i na niz lokacija širom grada, a nakon vernisaža od 1. do 3. juna, moći će da ih pogleda i najšira publika - sve do 27. novembra.

Sajt Bijenala u Veneciji je www.labiennale.org.

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav