• Search form

30.03.2010 | 00:04

Svet na 57. Kratkom metru

Međunarodni takmičarski program 57. Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma predstavlja od 31. marta do 2. aprila 15 dokumentarnih, 13 kratkih igranih, devet animiranih i 12 eksperimentalnih ostvarenja, odnosno oko 50 od ukupno prijavljenih oko 500 iz celog sveta.

DOKUMENTARNI

Konkurenciju dokumentaraca otvara danski film “Srce, udaraj” rediteljke Mie Degner, priča o dvoje Rumuna koji sanjaju o porodici i normalnom životu, nakon što su odrasli u sirotištu i zaraženi HIV virusom od detinjstva.

Svet na 57. Kratkom metru

Međunarodni takmičarski program 57. Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma predstavlja od 31. marta do 2. aprila 15 dokumentarnih, 13 kratkih igranih, devet animiranih i 12 eksperimentalnih ostvarenja, odnosno oko 50 od ukupno prijavljenih oko 500 iz celog sveta.

DOKUMENTARNI

Konkurenciju dokumentaraca otvara danski film “Srce, udaraj” rediteljke Mie Degner, priča o dvoje Rumuna koji sanjaju o porodici i normalnom životu, nakon što su odrasli u sirotištu i zaraženi HIV virusom od detinjstva.

Ruski film “Provincija” Jevgenija Solomina govori o fotografu koji putuje Rusijom nakon raspada SSSR i pravi fotografije za nove pasoše seljana sibirskih sela u veličini 35 x 45mm. Solomin (38) je diplomirao režiju dokumentarnog filma na višoj školi u Moskvi. Producent je dokumentarca “The Fisherman and the Dancing Girl” koji je 2006. nominovan za nagradu Evropske filmske akademije.

Estefan Vagner, britanski reditelj čileansko-nemačkog porekla, autor je višestruko nagrađivanog filma “Čekajući žene” koji govori o udaljenom španskom selu iz kog su žene odavno otišle. Ne mogavši više da podnesu tu užasnu situaciju, muškarci organizuju autobus pun slobodnih žena iz Madrida da dođu i prekinu usamljenost. Ali, kako nikada nisu naučili kako se treba ophoditi sa ženama, osim prema svojim majkama i povremenim prostitutkama, sve kreće po zlu.

Vagner je studirao pozorište na Internacionalnoj školi za sliku i pokret u Santijagu u Čileu. Preselio se u Nemačku 1999. godine, da bi se potom preselio u Francusku gde radi kao montažer za ARTE. U Londonu potom završava master studije iz režije dokumentarnog filma. Njegov diplomski film “Čekajući žene” osvojio je nagradu za najbolji studentski dokumentarac u Palm Springsu.

Švajcarkinja Korina Švinguber autorka je filma-eseja “I ovo je Beograd” iz 2009. godine, koji će biti prikazan na otvaranju 57. Festivala kratkog metra 30. marta u Dvorani KCB-a. U kratkim, zbijenim sekvencama, film prikazuje naizgled nasumične trenutke u svakodnevnom životu Beograda i njegovih stanovnika. Interakcija između slike i zvuka daje mu lični ritam kome je teško odoleti. I, potpuno iznenada, ovaj strani grad, postaje čudnovato poznat.

Švinguberova je rođena u Švajcarskoj, studirala je na višoj školi za dizajn i umetnost u Bazelu, a usavršila se na odeljenju za lepe umetnosti i nove medije gde je učestvovala i u jednom programu razmene sa akademijom iz Beograda. Radi kao filmski stvaralac i slobodni umetnik u oblasti montaže, kamere i vizuelnih efekata.

Film “Grad granica” američke autorke koreanskog porekla Jun Suh govori o neobičnom simbolu jedinstva u srcu Jerusalima, gej baru Šušan. Izraelci i Palestinci, stalni gosti, dele zajedničku potrebu za pripadanjem i prihvaćenošću dok se suočavaju sa ogromnim rizicima jer provociraju najveće društvene tabue svoje sredine.

Jun Suh je emigrirala iz Južne Koreje u Konetiket sa samo osma godina. Televizija i filmovi postali su njena učionica gde je naučila jezik i upoznala se sa američkom kulturom. Nakon što je diplomirala biologiju na Univerzitetu Berkli u Kaliforniji počela je da radi na radiju i televiziji, gde je uglavnom pokrivala vesti sa Bliskog Istoka i bila reporter iz Izraela, Zapadne obale i pojasa Gaze.

“Killing Girls” je priča o moralnim izborima i ekonomskim mogućnostima u savremenom ruskom društvu norveškog autora Davida Kinsela. Ovo je priča o tri devojčice koje su u nekom trenutku svog života odlučile da prekinu poodmaklu trudnoću i lekarki koja izvodi te abortuse.

Kinsela živi u Norveškoj od 1991. godine, a rođen je i dugo je živeo u Belfastu, u Severnoj Irskoj. Tokom karijere osvojio je 58 glavnih nagrada za svoj dokumentarni rad kao novinski fotograf i kao filmski autor. Američki filmski institut ga je nominovao 2006. za autora najboljeg dugometražnog dokumentarca, a njegov film “Predivna tragedija” nominovan je za prestižnu norvešku nagradu Amanda. Isti film je prošle godine na Beogradskom festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma dobio Zlatnu medalju za najbolji međunarodni dokumentarni film.

Do sada, Kinselini pilot projekti imaju više od 3,2 miliona gledalaca na sajtu YouTube.

Iranski film “Rupa” autora Shahriana Pourseyediana je kratak prikaz života jedne starije gospođe. Autor je rođen 1979. godine, a diplomirao je slikarstvo na Univerzitetu umetnosti u Teheranu i predaje umetnost pri Ministarstvu obrazovanja.

Sinopsis filma španskog autora Manuela Himeneza Nuneza staje u jednu rečenicu: “Morski život nestaje sa naših obala, i to ne samo ispod mora....”, dok holandski film “Oružje rata” autorki Isle i Femke van Velzen (30), identičnih bliznakinja, govori o seksulnom nasilju, učestalom i svirepom u Demokratskoj Republici Kongo.

Autorke su studirale kulturni i socijalni razvoj, jedna u Utrehtu, a druga u Amsterdamu. Ilse i Femke inspiraciju za svoje dokumentarce pronalaze u temama, pričama i događajima koji ih lično dotiču i koji su uglavnom u vezi sa nepravdom u zemljama u razvoju.

Kratkometražni dokumentarac “Nevidljivi”, belgijskog autora Lennarta Stuycka postavljen je na severnoj železničkoj stanici u Briselu. Reč je o filmu o sposobnosti, sa jedne strane, da primetiš i sa druge strane da budeš primećen. U indiferentnom svetu, kakav železnička stanica najčešće jeste, teško je primetiti pojedinca. U “Nevidljivima” kamera se polako kreće kroz živote različitih ljudi.

Španski film “Beleška o drugome”, autora Sergio Oskmana, rođenog u Brazilu 1970. godine, priča je o godišnjim okupljanjima dvojnika Ernesta Hemingveja u Ki Vestu u Floridi, odnosno jednom takvom okupljanju kada i pravi Hemingvej hipotetički poželi da postane neko drugi.

“Oproštaj” Ventura Duralla, španski dokumentarac, govori o Andresu Rabadanu koji je 1994. izbacio iz koloseka tri voza i ubio svog oca strelom. Nije proglašen krivim i dijagnostikovana mu je paranoidna šizofrenija. Osuđen je na 20 godina u zatvorskoj psihijatrijskoj bolnici. On putuje do pakla i nazad i pokušava da sastavi deliće svog života.

“Maria - Armando, Coming out as a Drag Queen” naziv je filma Sonje Božić koji dokumentuje problematiku otvorenosti i neskrivanja seksualne orijentacije. Armando ne samo što je gay, već je i drag queen u konzervativnom Oklahoma Sitiju. Svake srede nastupa kao žena pod umetničkim imenom Maria Izabel, u društvu drugih drag kraljica.

Rođena u Srbiji 1982. godine, Sonja Božić je diplomirala na FDU na katedri za filmsku i TV montažu i dobitnica je nagrade “Slavko Vorkapić” za najbolju studentsku montažu. Na univerzitetu u Oklahomi diplomirala je 2009. godine, a tokom studija je više puta je nagrađivana za svoj rad. Živi i radi u SAD kao profesorka filmske i video montaže.

Iranski film “San o životu” Mohammada Khalilzadeha dokumentarac je o požaru koji je izbio u jendoj osnovnoj školi iranske provincije. Deca su teško povređena i zato moraju da nose maske, nadaju se oporavku i u jendoj ruralnoj klinici uče kako da se nose sa novonastalom situacijom.
Indijski režiser Supriyo Sen autor je filma “Vaga” u nemačko-indijsko-pakistanskoj produkciji.

Svake noći, jedini granični prelaz na 3,000 kilometara dugoj granici Indije i Pakistana postaje mesto gde se održava neobičan događaj - hiljade ljudi okuplja se da vidi ritual zatvaranja granice, nakon čega se masa što je više moguće približava kapiji, kako bi pozdravila nekadašnje komšije.

KRATKI IGRANI

Međunarodni takmičarski program kratkog igranog filma, sa ukupno 13 ostvarenja u konkurenciji, otvara film “Ljuljaška” Belgijanca Kristofera Hermansa. Na benzinskoj pumpi na autoputu, uhvaćen između dva sveta, očevog i majčinog, dečak je ostao s ljuljaškom u ruci. Ljuljaškom, koju treba da ponese kući, ali ne zna gde je kuća, tačno.

Britanski film “Dijegova priča”, stvaralačkog argentinsko-kineskog dvojca Alexa Garcie i Waynea Yipa, baziran je na istinitom događaju. Dijego, tridesetogodišnji mladić iz Londona, na putu kući sa posla postaje žrtva brutalnog zločina.

Belgijski “Pasaži” Johana van Gervena jeste film o bibliotekarki Emi koja nakon godina svakodnevne rutine jednog dana otkriva rukom ispisanu belešku na marginama nekoliko knjiga. Postaje fascinirana poetskim porukama, koje je vode u potragu za misterioznim autorom. Za razliku od sigurnog fiktivnog sveta iz knjiga, ovo se pretvara u priču koju Ema ne može da ostavi postrani.

“Legenda o obrnutom Džonu” Filipa Lamenša je francusko ostvarenje o dečaku rođenom sa stopalima okrenutim naopačke. Njegovi roditelji, kojima normalnost predstavlja kardinalnu vrednost, su uznemireni i poveravaju Džona najboljem ortopedu glavnog grada. Uslediće 20 godina mučnih operacija.

Holandski “Dodir nežnosti” Juma Taihuttua, govori o Viktoru kojeg je iznenadna snažna oluja naterala da na Badnje veče svrati u jedan nepoznati hotel u Baltimoru i, kako bi mu vreme brže prošlo, odlučuje da naruči usluge poslovne pratnje. Kada žena seda do njega, Viktor stidljivo započinje razgovor. Od tog trenutka nadalje, granica između ljubavi i plaćene ljubavi brzo se briše.

Kanadski kratki igrani film “Dan pre juče” autorke Patricie Chica prati priču žene koja pati od potpunog gubitka pamćenja. Pronađena bez svesti u sred centra Montreala, dovedena je u policijsku stanicu gde pokušavaju da joj uzmu iskaz. Seća li se ko je i odakle dolazi?

Argentinski “Ana i Mateo” autorke Natural Arpajou jeste priča o dečaku i devojčici koje samohrana majka Laura jedne noći ostavi same. Ana i Mateo će istražiti svoj svakodnevni život u situaciji gde će roditeljske figure, iako nisu vidljive, postati iscrpljujuće prisutne.

Rediteljski debi Belgijanca Davida Lamberta “Poživi još malo” govori o Niku i Pjeru, ljubavnicima.

Nemački “Semafor” reditelja italijanskog porekla Gulija Ricciarellija jeste priča o policijskom službeniku u jednom malom mestu koji sanja o tome da postane heroj.

Autor je glumac, pisac i producent. Prvi film “Vincent” režirao je 2005. i za njega je dobio više nacionalnih i međunarodnih nagrada, uz nominaciju za nagradu Evropske filmske Akademije. “Semafor” je njegov treći kratki igrani film.

“Bolnica za lutke” Claudije Flores Kolominas govori o Anji, šestogodišnjoj ruskoj devojčici koja, zbog ljubavi svoje majke, ali i zbog majčinog neznanja, postaje žrtva međunarodne prevare u vezi sa usvajanjem dece.

Španski reditlej Pau Kamarasa autor je filma o požudi “Ona”. Dvoje potpunih stranaca vode ljubav, nerazmenivši ni reči. Susret se dešava na plutajućoj platformi koja se nalazi daleko od plaže i obale.

Kratkometražni film Natalie Andre “26.4” prikazuje brutalni sudar prirode i nepoznate traume, koja potiče od modernog društva.

“Razglednica”, francuskog reditelja Stefan le Laya jeste priča o muškarcu koji živi u razglednici u boji i koji se zaljubljuje u ženu koja živi u crno beloj razglednici.

Autor je student u filmskoj školi i od 1997. godine radi kao reditelj i scenarista na televiziji. Režirao je tri kratka igrana filma.

ANIMIRANI

Konkurenciju animiranog filma otvara “Ana Blum” Vesele Dančeve, bugarske autorke koja je diplomirala na Akademiji umetnosti u Roterdamu. Danas u Sofiji radi kao nezavisni filmski autor i animator. “Ana Blum” predstavlja vizuelnu poeziju o požudi čoveka koji traži ženu i inspirisan je istoimenom simboličkom ljubavnom pesmom iz 1919. godine autora Kurta Schwittersa.

“Isključeni sin” diplomski rad finske autorke Mile Nibondas (28) govori o Adrianu koji stiže na rođendansku večeru svoga oca, ali se oseća kao autsajder. Zahvaljujući svom poklonu za tatu, ponovo uspostavlja kontakt sa svojom porodicom.

Britanska animacija “Kućna poseta” Bena Mičela, u kojoj jedna patka sprovodi neobičnu osvetu nad lovcem koji ju je upucao, višestruko je nagrađivana. Autor je diplomac s najboljom ocenom, radi kao samostalni umetnik u post-produkciji, reditelj muzičkih spotova i 3D animator. Ovo je njegov prvi izlet u svet tradicionalne, 2D animacije.

“Hvataj ga” slovačkog animatora Borisa Sima, jeste priča o dečaku, heroju, koji doživljava veliku avanturu zahvaljujući svom nestašluku.

Rumunski animirani film “Velika očekivanja” Alekseja Gubenka, Moldavca koji živi u Bukureštu, prati maramicu koja se otrgla sa konopca za sušenje veša, zavedena gracioznim jatom ždralova. Upušta se u avanturu koja prevazilazi njene moći. Ne može svako da leti, neke stvari je nemoguće prevazići - pravila, uloge i predubeđenja.

Kristofe Kalisoni, animator, i Eva Ofredo, grafički dizajner, autori su “Mavarina”, francuskog filma čiaj je radnja smeštena u Napulj, kraj pedesetih. Jedan tihi karabinjer koga šef zove Omoro, ima zadatak da uhapsi lopove u gradu. Jednog jutra, u marini, upoznaće ženu, Romkinju, koja će mu promeniti sudbinu.

“Mei Ling”, mlada neaktivna Kineskinja koja živi sama u stanu čekajući svog ljubavnika, jednog dana u sudoperi pronalazi hobotnicu, koja počinje da raste...

Sinopsis animacije industrijskih dizajnera Stephanie Lansaque i Francoise Leroy, kojima je ovo drugi animirani film.

“Svetionik” Velislave Gospodinove, bugarske autorke zasnovan je na jednoj pesmi Žaka Prevera. Ovo je film o posledicama odluka koje donosimo, o ljubavi, patnji i smrti.

Poslednji film u međunarodnoj konkurenciji za animaciju je “Džeraldov poslednji dan”, američkog autorskog para Džastina i Šel Raš.

Džastin, inače, radi kao glavni animator za igrice High Impact Games, a zajedno sa Šel imaju produkcijsku kuću Stunt Puppet Pictures.

Džeraldu, psu u kafileriji, zakazana je egzekucija za danas u pet. Može li pronaći nekoga da ga usvoji pre nego što mu istekne vreme? Film je prikazan na pedesetak festivala i osvojio je više od 20 nagrada.

EKSPERIMENTALNI

Od 12 eksperimentalnih filmova u međunarodnoj selekciji, četiri dolaze iz Nemačke.

Posle “Konačnog odredišta” nemačkog autora Filipa Vidmana, kulturnog antropologa i diplomca vizuelnih komunikacija koji radi na filmu i videu, sledi “Tišina” Ave Lanš u kom autorka ispituje nevidljive efekte propagande. Ava Lanš, naime, smatra da biografija ne govori mnogo o osobi. Ideja biografije bi mogla biti da saznamo nešto novo o osobi, ali činjenice mogu voditi do mnogih pogrešnih interpretacija. A tu su i oni koji koriste svoje biografije za samopromociju i čine da sve veoma male stvari koje su ikada uradili izgledaju veliko, što zaista nervira Avu, koja stvarno voli male stvari.

Poetski kolaž zasnovan na porodičnoj filmskoj arhivi transrodne nemačke autorke Vike Kirchenbauer “Mi - Prvo lice množine”, ličan je i poetski film koji se bavi pitanjima identiteta, roda i političkog delovanja.

“End Film” Martina Sulzera, animatora i reditelja, ostvarenje je negde u izgubljenom prostoru između 3D eksperimenta, plesne predstave i umetničkog video spota. Sulzer je fasciniran novim tehnologijama i ljudskim telom.

Iz Južne Koreje na festival stiže “Digitalno intermedijalno plivanje” autora Lee Hyung - Suka, kao i “Lup u lupu, razlika i ponavljanje”, eksperimentalno dokumentarno ostvarenje autorke Yeonyeong Kim. Film se bavi time kako nastaje i kako raste grad. Lup u lupu predstavlja ponavljanje bez ukazivanja na poreklo radnika i konstrukcije. Sa željom da u slici zamrzne simultanu industrijalizaciju grada, ovaj film je sniman u Berlinu, Londonu, Seulu i Roterdamu.

“Popularna italijanska klupa”, Werthera Germondarija, film rađen šest godina, prikazuje jednu istu klupu u parku na trgu Finanze u Rimu. Od početka novog milenijuma, ova klupa je pružila utočište i bila mesto za odmor stotinama ljudi.

Germondari je stvorio više od 50 filmova. Među brojnim retrospektivama posvećenim njegovom radu pomenimo omaž 2001. godine u Kinoteci u Nici, zatim onu na festivalu u Sijeni 2003, i Amsterdamu 2005. godine.

Iz Italije dolazi i ostvarenje Marka Radete “Svetla Svetog Ambrozija” u kom se autor bavi Milanom, svetskom metropolom koja sve više podseća na veliku sivu mašinu.

U konkurenciji je i iranski eksperimentalni film “Vetar duva gde on hoće” čiji je autor Kaveh Ghahremany, nastao prilikom autorovog pohađanja radionice jednog od najpoznatijih iranskih reditelja Abasa Kiariostamija.

Video rad Patrika Bergerona “Loop Loop” napravljen je od sekvence uhvaćene u vozu koji ide ka Hanoiju u Vijetnamu. Inače, ovaj kanadski umetnik je radio specijalne efekte u “Gospodaru prstenova” i “Matriksu”.

Španski autor Leon Siminiani se u svom filmu “Tranzit” bavi nezvaničnom (strogo poverljivom) verzijom geneze i prirode saobraćajnog špica i njegovih efekata na građanina savremenog društva.

Siminiani je filmsku režiju studirao na Kolumbija Univerzitetu u Njujorku, a za scenario svog prvog kratkog igranog filma (Dos Más) dobio je studentsku nagradu EMMY 2002.

Brazilac Žoao Krefer autor je “Oskara”, eksperimentalnog dokumentarca o savremenoj arhitekturi.

Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma svečano će biti otvoren 30. marta u Dvorani KCB-a, a u 57. izdanju predstaviće do 3. aprila ukupno oko sto filmova.

Festival će svečano otvoriti ministar kulture Srbije Nebojša Bradić, a početak programa obeležiće tri filma različitog žanra, koje povezuje Beograd kao tema.

Osim filma “I ovo je Beograd” Corine Schwingruber Ilic, biće prikazani i “Beograd” koji je režirao holandski autor Arjan Brentjes, te “U redu, pobedio sam”, portret “legende Beograda” Dušana Prelevića, u režiji Vladimira Petrovića.

Na otvaranju 57. Festivala kratkog metra biće svečano uručena nagrada za životno delo Borislavu Šajtincu, srpskom animatoru koji živi i radi u Parizu.

Festival dodeljuje tradicionalnu statuu Gran pri, zlatne plakete i medalje Beograd, diplome festivala, kao i novčane nagrade.

Ukupan nagradni fond iznosi 15.000 evra, a Gran pri je 3.000.

Sajt Festivala je www.kratkimetar.rs, a program se nalazi OVDE i u Kalendaru Portala za kulturu jugoistočne Evrope SEEcult.org

V. T. (SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav