• Search form

30.04.2012 | 22:03

Umetnici internetom preko napete granice

Umetnici internetom preko napete granice

Dok su pokušaji izgradnje umetničkih i muzičkih mostova između Kosova i Srbije i dalje talac političkih tenzija, nove tehnologije nude rešenje.

Piše: Donjeta Demolli

Kada je “Patriotski hipermarket” – pozorišni komad čiji je cilj zbližavanje Srba i Albanaca – prošle godine izvođen na sceni u Beogradu, policijska jedinica morala je da bude angažovana kako bi se osigurala bezbednost glumaca.

Predstava do sada uopšte nije izvođena u Prištini. Uprkos ranijim obećanjima, Narodno pozorište Kosova tek treba da obezbedi termin za njeno izvođenje.

Ova predstava je deo serije prekograničnih produkcija koje koče kontinuirane oštre tenzije između Kosova i Srbije koja još uvek smatra Kosovo svojom pokrajinom.

Međutim, nova generacija umetnika uspeva da zaobiđe nacionaliste na obe strane granice uz pomoć interneta – sviranjem na Skajpu ili koordinisanjem izložbi preko Fejsbuka.

Senka politike

Trinaest godina nakon završetka rata na Kosovu, uz pomoć stranih organizacija, kosovski i srpski umetnici čine neke male korake u pravcu zajedničkog rada.

Ipak, sprovođenje ovih aktivnosti je veoma teško.

Otvaranje izložbe “Odstupanje: Savremena umetnička scena Prištine” 2008. godine u Kontekst galeriji u Beogradu sprečeno je protestom ultra-nacionalističke organizacije Obraz.

Gnev Srba izazvala je činjenica da je na jednoj strani kataloga izložbe prikazan pokojni kosovski gerilski vođa Adem Jašari – za Albance heroj, ali terorista u očima Srba.

Alban Ukaj, učesnik izložbe, izjavio je da od tada više nije ozbiljnije sarađivao sa srpskim umetnicima. “Saradnja nije uvek dobrodošla kada su u pitanju drugi, takozvani umetnici ili ostatak društva, naročito u Srbiji”, rekao je Ukaj.

“Kritike su se mogle čuti i na Kosovu, ali ne od strane ozbiljnih, profesionalnih ljudi”, dodao je on.

Producenti “Patriotskog hipermarketa”, Kulturanova iz Novog Sada i Multimedijalni centar iz Prištine, nisu upoznati s tim zašto je Narodno pozorište grubo odbilo pokušaje da se predstava izvede na sceni.

Nakon što su prošle godine kontaktirali pozorište, ogranizatori su u novembru i decembru dobili potvrdu da će predstava stati na daske, ali ovo obećanje do sada nije održano.

Milan Vračar, direktor Kulturanove, kaže da predstava neće imati svoju svrhu osim ako se ne izvede u Prištini.

“Njena poruka odnosi se i na tamošnju publiku. Veoma je značajna za publiku u Prištini”, rekao je Vračar.

Patriotski hipermarket” je deo multidisciplinarnog projekta “Pogled s mog prozora” koji se bavi ličnim pričama sa Kosova i iz Srbije.

U sklopu projekta intervjuisano je 40 kosovskih Srba i Albanaca na temu njihovih ličnih sećanja na kosovski sukob, njihovih vizija budućnosti i mogućnosti pomirenja.

Koristeći ovaj materijal, Milena Bogavac, dramaturg iz Beograda, i Jeton Neziraj, dramaturg iz Prištine, sarađivali su na predstavi. Dino Mustafić, reditelj iz Sarajeva, radio je sa glumcima iz Beograda, Prištine, Skoplja i Tirane.

Neziraj je izjavio kako je kultura u regionu i dalje talac politike. “Frustrirani nacionalisti je koriste kao metu kako bi napunili svoje patriotske baterije”, rekao je on.

Međutim, Shasivar Haxhijaj, politički savetnik kosovskog ministra za kulturu Memlija Krasnićija, kaže da je ovo pitanje mnogo komplikovanije nego što ljudi misle.

On kaže da njegovo ministarstvo nema direktnu institucionalnu saradju sa partnerima u Srbiji “zato što, kao države, mi jedna drugu ne priznajemo, te ni ne može doći do takvih oblika saradnje”.

Hipermnezija”, predstava koja se zasniva na ličnim iskustvima osam glumaca iz svih krajeva Jugoslavije, takođe je bila suočena s problemima kada je trebalo da dodje u Prištinu.

Tek nakon intervencije na ministarskom nivou Narodno pozoriste pristalo je prošle godine da je stavi na scenu. Među glumcima se našao i Alban Ukaj koji u predstavi govorio kako na srpskom, tako i na albanskom.

Pozorišni izvori, koji su insistirali na anonimnosti, izjavili su da Narodno pozorište nije htelo da “takne” predstavu dok nije intervenisao Petrit Selimi, zamenik ministra spoljnih poslova Kosova.

Selimi je potvrdio da je intervenisao u ime Hartefakta, producenata “Hipermnezije”. “Da, ja sam pomogao Hartefaktu da dođe u Prištinu”, rekao je on.

Milan Vračar iz Kulturanove, koja je producirala “Patriotski hipermarket”, pohvalio je ovaj potez.

“Generalno nije dobro kada se politika meša u kulturu, međutim, na osnovu onoga što sam čuo, to je u ovom slučaju bilo neophodno Dobro je da je ova predstava [Hipermnezija]… pokazana u Prištini jer, bez takvih intervencija, to ne bi bilo moguće”, reko je on.

Direktorka Narodnog pozorišta Burbuće Beriša insistira na tome da nikakvi politički niti nacionalistički razlozi nisu odgovorni za to što “Patriotski hipermarket” nije stavljen na repertoar.

“’Patriotski hipermarket’ biće postavljen na scenu čim se ukaže slobodno mesto na repertoaru pozorišta”, rekla je ona.

"Ne postoji ni jedan drugi razlog iza ovog [odlaganja]”, kaže ona. “Ja ne znam zašto ljudi to misle, mi smo samo imali druge predstave na programu”, dodala je.

Moć umetnosti

Producent “HipermnezijeAndrej Nosov iz Hartefakta iz Beograda kaže da je umetnost od suštinskog značaja za obnovu regionalne saradnje.

“Mnogi odbacuju umetnost i moć koju ona poseduje”, rekao je on. “Zaboravljaju da se razdoblja retko pamte po političarima a češće po svojim umetnicima – naročito po onim turbulentnim”, dodao je Nosov.

“Umetnost ima moć da uspostavi komunikaciju, da proširi granice i da stvori slobodan prostor za misao na svakom nivou”, dodao je Nosov.

Međutim, sa trenutnim pojačanim tenzijama između Kosova i Srbije, kulturna razmena nastavlja da trpi.

Jedna kosovska nevladina organizacija koja se bavi programima kulturne razmene između Srbije i Kosova navela je za Balkan Insight da je nedavno otkazala put u Beograd nakon niza “milo za drago” hapšenja sa obe strane granice.

“Imali smo planiranu posetu grupe kosovskih Albanaca Beogradu koju smo otkazali zbog najnovijih hapšenja”, izjavio je predstavnik te NVO.

Korišćenje društvenih mreža

Dok direktna, lice u lice komunikacija nastavlja da bude problematična, umetnici iznalaze nove načine da zaobiđu blokadu.

Ana Dragić, menadžer na projektu “Suoči se s odrazom” (Face the Reflection), počela je da koristi Fejsbuk kako bi sarađivala sa beogradskim i prištinskim umetnicima iz Amerike, a zatim i iz Beograda.

Na tu ideju je došla dok je studirala u Americi i sprijateljila se sa osobom koja dolazi s Kosova.

“Paradoksalno je da sam morala da pređem preko okeana kako bih upoznala nekoga iz grada koji je na samo šest sati vožnje od Beograda”, rekla je Ana Dragić.

Umetnici koji su učestvovali u ovom projektu nisu se međusobno poznavali i komunicirali su isključivo putem fotografija, bez reči.

Ana Dragić kaže da je značajna interkulturalna saradnja između Kosova i Srbije i dalje nemoguća bez pomoći međunarodnih organizacija.

“Odnos između srpskih i kosovskih umetnika je metafora odnosa u politici – potreban im je posrednik”, rekla je ona.

Radovi su izloženi u Prištini početkom prošle godine.

Drugi umetnici, pak, koriste Skajp kako bi prelazili granice. Ovo je slučaj sa rok grupom Arhitekte (The Artchitects), koju čine albanski i srpski muzičari sa obe strane podeljene Kosovske Mitrovice.

Politika i bezbednosni problemi podrazumevaju da oni obično vežbaju preko Skajpa.

Gitarista Leart Gara kaže da im je njegov profesor iz mitrovičke škole rok muzike, Ruud Brogers, predložio da oforme sastav Arhitekte nakon što je 2011. svakog od njih pojedinačno čuo kako svira.

Problem je bio u tome što nisu mogli sa se sastaju u samoj Mitrovici. Umesto toga jednom su se sastali u Skoplju u Makedoniji kako bi imali probe i snimanje. Sa izuzetkom tog jednog slučaja, oni vežbaju preko Skajpa ili Fejsbuka.

“Sama činjenica da moraju da odu [iz Mitrovice] kako bi mogli da vežbaju sve govori”, kazao je Brogers.

Grupu Arhitekte čine tri Srbina iz srpskog, severnog dela Mitrovice i dva Albanca iz južnog dela grada.

Gara i Blerta Kosova, dva Albanca iz benda, kažu da obožavaju svoju muziku i da ih politika jednostavno ne zanima.

“Tokom istorije muzika je menjala politiku – setite se samo Džimija Hendriksa, Boba Dilana, Vudstoka i mnogih drugih događaja i ljudi”, kaže Gara. “Muzika se oduvek borila za mir. Naš cilj je da imamo mir.

Imamo ogromnu motivaciju i između nas nema nikakvih problema. Politički problemi nisu za nas. Mi se bavimo umetnošću pa nismo zainteresovani za te stvari”, dodao je Kosova.

Iako je grupa formirana tek nedavno, ovi muzičari su već uspeli da snime četiri originalne pesme, dva puta su nastupali u Holandiji i jednom u Skoplju.

Međutim, svirka u Mitrovici ne dolazi u obzir, a tri srpska člana benda odbila su da odgovaraju na pitanja rekavši da bavljenje “političkim” temama za njih predstavlja neprijatnost.

U jednom ranijem intervjuu za sajt Transitions Online, Filip Milovanović, bubnjar grupe koji je Srbin, rekao je da nije upoznao ni jednu osobu iz južne Mitrovice sve dok nije otišao u letnju školu u Skoplju.

“To je bila prilika da se svira dobra muzika i upoznaju dobri ljudi s juga”, priseća se Milovanović.

U ovom delu grada srpske zastave vijore se na svakom ćošku. “Na TV-u oni pričaju [o Albancima] na jedan način, ali kada ih upoznaš onda su stvari drugačije”, naglasio je on.

Tekst je deo produkcije projekta “Balkanska inicijativa za saradnju, razmenu i razvoj kulture (BICCED)”, koji realizuje BIRN. SEEcult.org je jedan od partnera projekta, koji finansira Švajcarski program za kulturu na Zapadnom Balkanu - SCP.

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav