• Search form

24.01.2022 | 12:48

NIN-ova nagrada Mileni Marković

NIN-ova nagrada Mileni Marković

NIN-ova nagrada za 2021. godinu dodeljena je Mileni Marković za roman "Deca", u izdanju kuće LOM, saopštio je 24. januara žiri, koji je odlučio većinom glasova.

Žiri kritike NIN-ove nagrade, koji čine Marija Nenezić, Ivan Milenković, Marjan Čakarević, Branko Kukić i Teofil Pančić (predsednik), razmotrio je u najužem izboru i romane Ilije Đurovića "Sampas" (Treći trg/Srebrno drvo), Elvedina Nezirovića "Ono o čemu se ne može govoriti" (Laguna), Vladimira Kopicla "Španska čizma" (Laguna), Srđana V. Tešina "Mokrinske hronike" (Arhipelag) i ranijeg dobitnika Davida Albaharija "Pogovor" (Čarobna knjiga).

Za roman Milene Marković, koja je 68. dobitnik NIN-ove nagrade, glasali su Milenković, Čakarević i Pančić. Marija Nenezić je bila za Tešinov roman "Mokrinske hronike", a Kukić je glasao za Albaharijev "Pogovor".

Roman-poema "Deca", kako je istakao žiri u obrazloženju, poetički je iskorak kakav se ni u tzv. velikim književnostima ne dešava u svakoj sezoni.

“Na razmeđi istorijskog i intimnog, tematizujući višegeneracijske naslage tradicija i njihovih odjeka, kao i njihove reperkusije na ljudsku, upravo žensku intimu, autorka u nekoj vrsti sumiranja, ali i transcendiranja dosadašnjeg pesničkog i dramskog opusa, ispisuje potresnu prozu u stihu, kakva će postati nezaobilazan deo egzistencijalnog iskustva svakog budućeg čitaoca”, istakao je žiri u obrazloženju.

Milena Marković izjavila je da joj je velika čast što je dobila NIN-ovu nagradu, te da je bila počastvovana već samim tim što je bila u najužem izboru sa Albaharijem i sa Kopiclom.

“Drugu gospodu nisam imala prilike da pročitam, što ću da ispravim vrlo brzo. I dosta mi je bilo puno srce kada sam čula obrazloženje žirija”, navela je Milena Marković, nagrađivana dramska autorka, pesnikinja i filmska scenaristkinja.

Što se tiče poezije i proze, kako je rekla, vrlo je to tanka linija šta je šta.

“Onog trenutka kada sam videla da će sve to što sam pisala nekoliko godina da dostigne određenu veličinu, u aristotelovskom smislu, odlučila sam da napravim poemu, odnosno roman u stihu”, dodala je ona povodom nesvakidašnje forme svog romana, za koji je navela da se, između ostalog, bavi agonijom slobode.

Prema njenim rečima, u romanu "Deca" bavila se epohom i svetom koji je zauvek nestao.

“To se ne tiče samo zemlje u kojoj smo živeli svi mi u ovoj prostoriji, nego i nekih drugih zemalja i nekih drugih vrednosti. Sad kad kažem vrednosti, to je suviše mala reč. Između ostalog, moj roman se bavi ekstazom i sudbinom i agonijom slobode. Ne mogu to drugačije. Osmelila sam se, nakon pisaca koji se bave agonijom slobode i koje smatram velikim piscima, a to su Uelbek, Prilepin i Knausgor. Pored svega što je Marija rekla, što su konkretne teme i smernice mog romana, ja sam se bavila agonijom slobode, znači cenom koja se plaća. U suštini, pokušala sam da kroz jednu priču, koja je lična, pokažem kako svi plaćaju. Mislim da je zbog toga taj moj roman, što su već vrli kritičari rekli, nadrastao i mene i ono što sam do sada uradila”, navela je Milena Marković, koja u romanu "Deca", ispisanom na 150 strana bez tačaka i zareza, progovara i o detinjstvu, porodici, o tome šta znači biti majka, ćerka, sin...

“Pošto sam ja neko ko se trudi da bude skrušen i u životu i u radu, mada nisam takva bila uvek, mene sad samo zanima šta ću dalje, kako ću sad sirota, jer ne dolazi u obzir da prestanem da radim”, dodala je Milena Marković (Zemun, 1974) autorka i knjiga Pas koji je pojo sunce, Istina ima teranje, 3 drame, Crna kašika, Ptičje oko na tarabi, Pre nego što sve počne da se vrti, Pesme, Drame, Pesme za žive i mrtve, Zmajeubice... Izvedene su njene drame "Paviljoni – kuda idem, odakle dolazim i šta ima za večeru", "Šine", "Nahod Simeon", "Brod za lutke", "Šuma blista", "Zmajeubice", "Deca radosti", "Pet života pretužnog Milutina", "Livada puna tame", a poznata je i po scenarijima za filmove "Sutra ujutru" (2007), "Beli beli svet" (2009), "Otadžbina" (2016), "Živ čovek" (2020) i za dokumentarni film "Rudarska opera" (2007).

Predsednik žirija Teofil Pančić rekao je da nije imao dilemu, jer mu je dosta rano tokom žiriranja bilo jasno da “teško da će išta moći da zaseni knjigu Milene Marković i to se do kraja nije promenilo”.

“Ta knjiga je ne samo unutar njenog opusa jedan poseban, vanredan iskorak, nego je veliki iskorak za savremenu srpsku književnost. Ovaj roman-poema, kako god ga tretirali – kao roman ili poetsko delo, a može legitimno da ide u obe kategorije, jeste knjiga koja nije za jednogodišnja sumiranja, nije sezonska. Mislim da je to jedna od knjiga koje će se pamtiti i da, koliko autorka dobija time što dobija jednu ovakvu nagradu, i NIN-ova nagrada je na dobitku, da potvrđuje vlastitu vitalnost time što ne ide linijom manjeg otpora nego nagrađuje knjigu koja je po mnogo čemu drugačija i, usudio bih se reći, bolja  od onoga što je neko konvencionalno očekivanje o tome kako bi jedan ‘ninovski’ roman trebalo da izgleda”, rekao je Pančić.

Ističući da je to knjiga koja je “po svakom relevantnom kriterijumu izvan standarda, izvan šablona”, Pančič je rekao da ne može da zamisli tog čitaoca koji bi pred njom mogao ostati ravnodušan i koji bi mogao da ne izađe promenjen.

“Kada smo sastavljali obrazloženje žirija, insistirao sam da uđe stav da će čitanje ove knjige za svakog budućeg čitaoca biti jedno značajno egzistencijalno iskustvo. Dakle, ne samo estetičko, nego egzistencijalno. Ljudi će pamtiti kada, gde i kako su pročitali tu knjigu i u kojoj meri se ona inkorporirala u neki njihov emotivni svet”, naglasio je Pančić.

I ostali članovi žirija istakli su specifičnosti i vrednosti knjige "Deca" Milene Marković, koja je dobitnica već niza prestižnih priznanja, među kojima su tri nagrade Sterijinog pozorja za najbolji dramski tekst, specijalna nagrada u Beču za najbolje drame sa ex-YU prostora, nagrada za dramsko stvaralaštvo "Borislav Mihajlović Mihiz", te priznanja koja nose imena Todora Manojlovića, Đure Jakšića, Miloša Crnjanskog, Biljane Jovanović...

Ivan Milenković takođe je rekao da nije imao dilemu, te da je velika čast biti u žiriju koji je nagradio ovu i ovakvu knjigu.

“Ako je istina u književnosti ono najvažnije u jednom književnom delu, ‘Deca’ Milene Marković bez ikakve sumnje spadaju u jedno od najistinitijih dela srpske književnosti. Pri čemu se istina u književnosti nikada ne tiče odnosa između onoga što se događa u stvarnom životu i onoga što piše u tekstu. Istina u književnosti tiče se same književnosti i nalazi se u samome tekstu. Ovaj tekst, koji kao da je ispisan noževima od prve do poslednje stranice je istinit, jer u samome sebi nalazi upravo onu meru koja roman Milene Marković čini velikom knjigom koja će bez ikakve sumnje da traje”, istakao je Milenković.

Za razliku od Pančića i Milenkovića, Marjan Čakarević rekao je da mu je do poslednjeg časa bilo teško da se odluči.

"Osećam se pomalo nesrećno što sam morao jednu knjigu da izaberem. Dve su mi bile bar za pola koplja ispred ostalih – Albaharijeva i Milenina. Albahari je nekako klasik i podrazumevan, ali je njegova nova knjiga vrlo drugačija u odnosu na sve što je do sada radio, a napisao je oko 40 knjiga, tako da to nije mali poduhvat. Voleo bih da i ona bude vidljiva u književnoj javnosti. Milenu sam čitao u realnom vremenu, od prve knjige. Mislim da je ovo upadljiv kvalitativni skok u odnosu na ceo njen dosadašnji opus. Delom zato što je roman zahtevnija forma od poezije. Ovde se vidi ozbiljan rad i nekako je zaokružila sve one teme kojima se inače bavi, ovde su dobile jednu dimenziju, nekakvo metafizičko sazvučje, i to posebno u završnim scenama. Ova knjiga može, naravno, da se čita na različite načine, ali postoji tu jedno trajanje - život kao trajanje, kao nešto što ide sa jednog na drugo pokolenje, a što nije moglo da bude vidljivo na ovaj način u poeziji, kao što može da bude u ovoj dugoj formi, formi romana. Milena je to uradila na impresivan način, uz sve one njene kvalitete za koje znamo i zbog kojih je izašla na dobar glas kao pesnikinja. To je sada dobilo novu dimenziju koja je presudna da bi nešto bilo velika umetnost", rekao je Čakarević.

Marija Nenezić, iako je glasala za Tešinov roman, rekla je da joj je drago zbog različitih mišljenja članova žirija, jer su u najužem izboru bila zaista jaka imena savremene srpske književnosti i “ovakvo glasanje opravdava najuži izbor”.

“Među oko 200 romana, koliko smo dobili, primetno je da autori biraju da govore o sebi i o svom intimnom svetu. Nema onih na prvi pogled velikih tema. To je intima, fokus na lično i postupak koji bismo mogli okarakterisati kao ispovedni postupak u većini dela koja se bave intimom. Milena je, svi znamo, pesnikinja, iza sebe ima vrlo karakterističan pesnički opus. Njen tekst, hajde tako da kažem, okarakterisala bih kao poetski roman koji je takođe na tragu autofikcionalnog viđenja sveta. Milena piše pre svega o odrastanju, o sazrevanju, piše o sebi, o vlastitoj intimi, ali ono što bih naglasila – roman se zove ‘Deca’ i taj motiv dece je jako izražen, na taj način da je upravo preko ovog motiva uspela da postigne ono što bi Darel nazvao vremenski kontinuum. Milena, to jest junakinja ili naratorka ili lirski subjekt, kako bi se to reklo u poeziji, piše o svojim precima, dakle junakinja je dete svojih roditelja, ona je potomak svojih predaka. U ovoj poemi je jaka ta slika predaka, rođaka, onog što je prethodilo. S druge strane, deca glavne junakinje su potomci, njeni. Dakle, kroz taj jedan krak prema prošlosti s jedne strane i onaj krak prema budućnosti, koji treba da predstave deca, ona uspostavlja široki vremenski luk i piše u tom intimnom ključu o vremenu koje je prošlo i o vremenu koje treba da dođe kroz upravo decu”, rekla je Marija Nenezić.

Kroz ceo roman, kako je istakla, provejava “jedna iskonska, autentična, detinja ranjivost, detinja radoznalost, jer deca, sva deca, ovde se suočavaju sa životom na najrazličitije načine, kroz bol, kroz neku patnju, kroz greške koje se prave, kroz suočavanje sa kontekstom i sa svetom koji razume, a najčešće ne razume tog ranjivog pojedinca, koji kroz ovaj roman i kroz ovaj tekst sazreva”.

Branko Kukić nije bio priustan, ali je glasao, čime završava mandat u NIN-ovom žiriju kritike za roman godine, kao i Ivan Milenković i Marjan Čakarević.

Roman "Deca" MIlene Marković, inače, u najužem je izboru i za novoosnovanu nagradu "Beogradski pobednik", koju dodeljuje Biblioteka grada Beograda, uz podršku gradskih vlasti.

U užem izboru za NIN-ovu nagradu bilo je 17 romana, a u širi izbor žiri je uvrstio 43 naslova, koje je odabrao među čak 196 naslova koji su ispunili propozicije za dodelu tog najznačajnijeg književnog priznanja u Srbiji. Među autorima u širem izboru bili su, osim Albaharija, i raniji dobitnici NIN-ove nagrade Bora Ćosić i Goran Gocić, kao i drugi nagrađivani autori različitih generacija.

Za razliku od prethodne godine, kada je uručenje NIN-ove nagrade bilo virtuelno, ovoga puta svečanost će biti održana uživo - kada epidemiološki uslovi to dozvole. Prvobitno je planirano bilo da to bude 31. januara, ali je odloženo, rekao je glavni urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk, koji je najavio da će tom prilikom biti uručena i NIN-ova nagrada za ličnost godine, čija je dobitnica dramska umetnica Svetlana Ceca Bojković, koja se istakla angažmanom u ekološkom pokretu.
 
NIN-ova nagrada prvi put je dodeljena 1954. godine, a do raspada Jugoslavije dodeljivana je piscima sa celog prostora bivše države. Prvi dobitnik bio je Dobrica Ćosić za “Korene”, a nagrađen je i 1961. godine za Deobe. Dvostruki dobitnici su i Živojin Pavlović (Zid smrti, 1985; Lapot, 1992), Dragan Velikić (Ruski prozor, 2007; Islednik, 2015) i Svetslav Basara (Uspon i pad Parkinsonove bolesti, 2006; Kontraendorfin, 2020), a jedini trostruki laureat je Oskar Davičo (Beton i svici, 1956; Gladi, 1963. i Tajne, 1964).

Dobitnici NIN-ove nagrade 1954-2021.

Pokrovitelji NIN-ove nagrade, vredne 10.000 evra, su Sberbank, jedna domaća, kao i dve strane kompanije, koje žele da ostanu anonimne.

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav