• Search form

04.03.2010 | 09:12

Omaž Paradžanovu u Londonu

Festival posvećen znamenitom Sergeju Josifoviču Paradžanovu (1924-1990), priređen u Londonu, pruža priliku ljubiteljima filmske umetnosti da se naredna dva i po meseca bliže upoznaju sa raznolikim i maštovitim stvaralaštvom tog svestranog i proganjanog autora.

Rođen u Tbilisiju, gde je studirao na vokalnom odseku konzevatorijuma u Tbilisiju i na građevinskom fakultetu - odsek železnica, Paradžanov se u stvaralačkom nadahnuću napajao raznolikim sokovima jermenske, gruziijske, ruske i ukrajinske kulture.

Omaž Paradžanovu u Londonu

Festival posvećen znamenitom Sergeju Josifoviču Paradžanovu (1924-1990), priređen u Londonu, pruža priliku ljubiteljima filmske umetnosti da se naredna dva i po meseca bliže upoznaju sa raznolikim i maštovitim stvaralaštvom tog svestranog i proganjanog autora.

Rođen u Tbilisiju, gde je studirao na vokalnom odseku konzevatorijuma u Tbilisiju i na građevinskom fakultetu - odsek železnica, Paradžanov se u stvaralačkom nadahnuću napajao raznolikim sokovima jermenske, gruziijske, ruske i ukrajinske kulture.

Svetsku slavu je stekao epskim filmskim remek delima i njihovom izgonu iz sovjetskih bioskopa, višegodišnjim robijanjem i progonstvom na osnovu izmišljenih optužnica, a potom rehabilitacijom i novim priznanjima u vreme Gorbačovljeve perestrojke i novog mišljenja. Paradžanov je stvarao na dodirnim tačkama filma i likovne umetnosti, mešajući žanrove i stilove i predskazujući na taj način razvoj moderne umentosti.

Prvi festival Paradžanova u Velikoj Britaniji, koji je organizovala kompanija GLAZ, uz učešće Britanskog fimskog instituta, počeo je otvaranjem izložbe fotografija gruzijskog fotografa Jurija Mečitova koji je velikog filmskog stvaraoca poznavao 11 godina. Za to vreme je uspeo da stvori dokumentarno-umetnički foto-letopis različitih momenata života Paradžanova. Na crno-belim i kolor fotografijama predstavljeni su momenti sa snimanja filmova, izloženi su i portreti reditelja sa ramovima od slika, buketa cveća i neizbežnih narova.

Navodeći da se u Tbilisiju upoznao sa Paradžanovim i počeo da snima praktično svaki dan njegovog života, Mečitov je rekao na otvaranju izložbe da su za njega tih 11 godina predstavljale kolosalno iskustvo.

Na izložbi su bili i ugledni gosti kao što su princ Majkl od Kenta, umetnici, fotografi, filmski i pozorišni delatnici iz raznih zemalja, ambasadori Gruzije, Jeremenije i Ukrajine u Londonu.

To je, inače, prvi dolazak Paradžanova u London. On nikada nije bio u Velikoj Britaniji, samo što se kraće zadržao 1988. na proputovanju, kada je emigrirao iz Sovjetskog Saveza i kada su mu dozvolili odlazak u Njujork.

“Ove fotogfaije govore same za sebe. Svaka slika Paradžanova na ovoj izložbi je nevelika istorija. Tu je on prikazan u raznim situacijama i raspoloženjima - kad radi, za vreme odmora, u trenucima kad sreće suprugu. Paradžanova su snimali razni fotografi, ali samo su snimci Jurija Mečitova postali svetski poznati. Jedino on poseduje neprimetnu čaroliju - u svojoj kameri, u svojim očima, u svom drugovanju sa Paradžanovim”, rekla je Lejla Aleksander-Garet, producentkinja, prevodilac i filmska radnica, koja je bila i asistentkinja režije kod Andreja Tarkovskog.

U bioskopu Britanskog filmskog instituta od 1. do 17. marta priređena je retrospektiva celovečernjih i kratkometražnih filmova Paradžanova, uključujući i njegove najpoznatije filmove “Senke zaboravljenih predaka”, “Boja nara”, “Legenda o tvrđavi Suram” prema gruzijskoj narodnoj legendi, “Ašik Kerib” prema motivima istoimene poeme Jurija Ljermontova...

Biće prikazani i dokumentarci koje su o Paradažanovu snimili poznati majstori kratkog metra iz Rusije, Ukrajine, Francuske i Nemačke.

Priređene su i multimedijalne postavke - instalacije jednog od najatraktivnijih savremenih britanskih umetnika Meta Kolišoua, inspirisane delom Paradžanova koji je, pored snimanja filmova, radio i zadivljujuće kolaže i imitacije od najrazličitijih materijala, kao što je njegov najpoznatiji rad tog žanra - lutka Lijlja Brik, pesnikinja i inspiracija mnogih ruskih i francuskih pripadnika umetničke avangarde, sastavljena od kesica šećera.

U nizu ostalih događaja predviđen je i simpozijum na temu “Senke Sergeja Paradžanova”, zatim radionice za decu i odrasle “Stvarajući zemlju čuda”, čiji će se učesnici okušati u pravljenju kolaža, kostima i lutaka, “a la Paradžanov”, i to zajedno sa profesionalnim dizajnerima.

I u londonskom Domu Puškina priređena je izložba Jurija Mečitova “Sergej Paradžanov. Hronika dijaloga”, kao i projekcija dokumentarca Aleksandra Kajdanskog koji je u formi intervjua snimljen u kući Pradžanova poslednje godine njegovog života.

Paradžanov je između 1965. i 1968. sa drugim istaknutim ukrajinskim naučnicima i kulturnim radnicima protestovao zbog masovnih političkih progona i hapšenja koje su sprovodili državni i partijski organi, a 1968. godine potpisao je sa još 138 intelektualaca peticiju protiv nezakonitih političkih procesa.

Da bi izbegao hapšenje, napustio je Ukrajinu i pobegao u Jermeniju, ali se 1971. vratio ponovo u Kijev, u kojem je dve godine kasnije uhapšen. Zahvaljujući međunarodnoj kampanji protesta, u koju su se uključili vrhunski filmski stvaraoci toga doba kao što su Fransoa Trifo, Žan-Lik Godar, Federiko Felini, Lukiano Viskonti, Roberto Roselini, Mikelanđelo Antonioni.., Paradažanov je krajem decembra 1977. pušten iz logora, ali odmah i proteran iz Ukrajine, pa se nastanio u Tbilisiju. Umro je od raka pluća 20. jula 1990.

Festival Paradžanova se iz Londona seli u Bristol, koji je grad pobratim Tbilisija.

B. Rakočević

Dnevnik/Diary, Raša Todosijević, 54. Bijenale, Venecija
Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav