Doživotna sloboda: ZVONKO KARANOVIĆ
/ MOBILNA KNJIŽEV...Mogućnosti, platforma
mogućnosti brzo iskrsavaju,
račvaju se,
izvijaju svuda oko tebe
bočno, ispred, iza,
probijaju u svim pravcima
Mogućnosti, platforma
mogućnosti brzo iskrsavaju,
račvaju se,
izvijaju svuda oko tebe
bočno, ispred, iza,
probijaju u svim pravcima
San o slobodi, svijest o neslobodi
Razgovor o slobodi, svejedno govorimo li o njoj kao apsolutnoj ili cjeloživotnoj, za mene je uvijek razgovor o stvarima od kojih nikad nisam slobodna. No ponekad me upravo svijest da nisam slobodna najtemeljitije oslobađa, jer ne živim u iluziji da su moje književne opsesije prolazne, da sam slobodna od vlastitih političkih uvjerenja, od seksualnih afiniteta i različitih, nagomilanih želja i problema koji ne jenjavaju, već se, naprotiv, s godinama intenziviraju kao da me žele dokrajčiti.
Čelobrdo, oktobar 2017.
Sloboda, najneuhvatljiviji fantom čije jezgro ostaje skriveno svijetu imanencije, vrši upade u empiriju tek kao odbljesak ideje koja prosijava naše egzistencije, s vremena na vrijeme, i kako njoj napamet padne.
Ona je kao sunce, ne možemo je zahvatiti, zadržati i stisnuti u pesnicu.
Sloboda je moja, tvoja, naša. Ali u isto vrijeme ona to i nije. Čak i kada udružimo stisnute pesnice. Revolucija je uvijek jela najbolju djecu.
Slobodna sam da pišem kroz vlastite asocijacije, ali u isto vrijeme i nisam, zato što brinem da li će one naći put i do vaših.
Dan šesti u brdima Čelobrda. Ostalo je nas troje, ja, Dino i Asja. Očekujemo Nikolu Vranjkovića i Nebojšu Simeunovića. U međuvremenu mi smo mi, nad glavama nam i dalje visi prazan oblačić koji je nacrtao Goran, u stvari nacrtao je naše glave i oblačić u koji bi valjalo upisati odgovor na postavljeno pitanje. Nije da ne pokušavamo, ali zbilja nas kvalitetno jebe jedna naizgled obična sintagma, rođena u sjebanim glavama nadrealista.
Čelobrdo, oktobar, jeseni gospodnje. Tu smo, tu su. Mi i oni. Ljudi koji se poznaju, ili ne poznaju. To na koncu nije ni važno. Ljudi su pozvali neke druge ljude. Da budu ono što inače jesu. To su jedina očekivanja, da budemo Mi.
Eh, da je samo Strategija... Bolje da ne pričam šta još imam da radim, dok vi lenčarite u slobodi :)))
Evo, pokušaću :)
Od čega bih se najradije odmorila?
Kada sam počela da kucam ovaj naslov Frojd ga je promenio u - od čega bih se najradije umorila?
Od čitanja knjiga po svom izboru, od lenčarenja u kojima uživam i beskrajnih šetnji u prirodi, obale mora i opuštanja...
A od čega bih se najradije odmorila?
Dragi ZMUCovci,
Moje ime je Jelena Jovović, stanovnica Zenuma (volim da mislim da je tako), prekaljena umetnica dokolice i nerada.
U tom smislu, podižem nezainteresovano troje dece i ne znam kako da postignem komponovanje još dva nedela za prvenac album jazz idioma.
Za studio se pobrinuo (neverovatno!!!) sam SOKOJ, moralo bi autorski, no od tinejdžerske tematike ne stižem da uronim u tišinu umetničkog nerada.
Rado bih se u magnetitskom pesku severne Albanije setila ko sam i zašto sam.